Naša stvarnost

REČITO ĆUTANJE 107 ·

se je već pokazalo! A da sluša, shvati i pozdravi svoje pesnike. Njena neiskusnost može da doprinese da izvesni dobro maskirani nazadni književnik produkti, plačliivosentimentalna piskaranja ili prazno larmadžijstvo imaju izvesnog uticaja na nju, ali napredni književnici moraju stalno da budu na mrtvoj straži i da je štite. ipak, ta njena naivnost ima svoje granice. Jedan Crnjanski njoi više ne sme da se obrati, jer ona dobro zna da je on protiv nie. Vinaverove vatrometske bravure nioi su tudje. Dekorativna poezija i drama Todora Manoilovića za nju su prazne i neprimetne. Rastko Petrović, i ako ie nekada značio veliku poetsku mogućnost, ne ume njoj da govori. Velmar Janković ie prozret do srži. Društveni roman Milana Kašanina daleko ie od onih postavljanja i onih rešavanja, koji jedini danas mogu da budu ubedljivi. Pseudoprofetska obličia Dulje Nikolaievića danas su smešna, a njegov idealističko-mistična sadržina —i to i kao takva prilično površna sadržina — spada u bisere našeg savremenog mračnjaštva. Drainčeva avanturistička i praskava lirska fraza, nesumnjivo često iskreno, poezija buntovnog lumpa koji precenjuje svoju buntovnost, danas nema onog odziva kojeg je imala nekada. Dučić, Rakić, Ivo Andrić, Veliko Petrović, Momčilo Milošević i {oš mnogi drugi ne čuju nikakve odzive na SvOja mucajuća dozivanja. I ako mlada i neiskusna, naša savremena, u osnovi napredna književna publika. dovolino ije zrela da se ne samo ne odaziva, već i da odbacuje iednu ovakvu književnost. Ta činjenica ne sme se tumačiti njenom kulturnom zaostalošću, već njenom društvenom naprednošću.

Radi se o tome da naš današnji književnik bude svestan svoije sredine i svoga doba, da ne prestavlia kulturni anahronizam ili, i društveno, i kulturno, reakcionarnost. Crnijanski i Velmar Janković su savremeni kao pretstavnici savremene reakcije, ali nije reč ni o kakvoj savremenosti radi savremenosti. Ranko Mladenović može da napiše ioš desetak drama iz savremenog života „viših krugova” i da ne bude savremen, jer pre svega treba umeti videti i razumeti postojeće odnose. Jedna nova problematika, i ne samo ona, već i jedan nov postupak u obradi tih problema, kao i jedan nov postupak u književnom izražavanju nameću se pred napredne književnike. Oni moraju da budu otkucalji naše stvarnosti, otkucaji slobodarskih napora; oni moralu da doprinesu da se stvore mogućnosti da oni pokažu i dokažu da su zaista ti otkucaji. | '

Zamro je danas naš književni život, iedva životari. Rečito je ćutanje naših naprednih pisaca, ali |e isto tako rečito i ćutanje Crnjanskog, Vinavera, Rastka Petrovića, Kašanina, Todora Manoilovića... Čak je i Duja Nikolaiević sve manje glagoljiv. Velmar Janković ie sve nespretniji... Rečita su ta ćutanja u našoi današnjoi književnosti, mnogo rečitijla nego bučne raspre prvih poratnih godina. Naš sutrašnji kulturni istoričar imaće pune ruke posla dok odgonetne ta ćutanja...