Naša stvarnost

66

Ali, šetajući se tako, zar niste primefili leš narodnog „poslanika Manka koga su vaši prijatelji obesili radi odbrane kulture od varvarstva?

Unamuno, vi ste mnogo govorili o plemenitosti španskog naroda, Da, klanjam se pred tom plemenitošću. Medjutim, nju nisu nasledili pobunjenici iz Salamanke, već radnici iz Madrida, ribari iz Malage, rudari iz Ovieda.

Proletos bio sam u Ovieđu. Još u oktobru 1934, vaši prijatelji su mi pokazali do koje mere poštuju tekovine prošlosti. Na zvoniku jedne gotske katedrale bili su postavili mitraljeze. Danas su napravili od Alhambre u Granadi tvrdjavu. Vaš zaštitnik, general Franko, izlavio je da ie gotov da uništi polovinu Španije da bi došao do pobede. Skroman jie taj dobri general. . .

I u sledećem imate prava: u vašoj zemlji ima zaista vrlo mnogo nepismenih. Do koga je krivica ako ne do onih koji već vekovima vladaju Španijom. A danas, danas se vaša zemlia probudila; htela bi da izadje iz tog neznanja...

Kad su pobunjenici zauzeli Tolozu, izvukli su sve knjige iz. Narodne biblioteke i svečano su ih spalili na Velikom trgu. Vi, plemeniti meceno, poklonili ste 5.000 pezeta, ne za škole nego za ove autodajfe. Ne uznemiravajte se. Bog će vam vratiti 5.000 pezeta ustostručeno. Sada će se vaša filozofska vežbanja sigurno čitati u Nemačko...

:

ww...

stari pisac Pio Baroja. Ni naimanje nije bio revolucionar kao vi. Kad sam ga zapitao zašto nije došao na Kongres pisaca za odbranu kulture, odgovotio mi |e da ne voli da se bavi politikom. I on je pao u ruke pobu-

NAŠA STVARNOST

njenika. Tražili su od njega da blagoslovi karliste. Pio Baroja ie odgovorio: „Ne”. Zar je moguće da niste pocrvenili od stida kađa ste saznali za odgovor Pio Baroje? Vaši prijatelji su ga vukli kroz ulice. Vikali su mu: „pseto”. Hteli su da ga streljaju. Oni su hrabro branili kulturu. Zar ne, Unamuno?

Dakle, vaš put nije put španskih pisaca. Pesnik Antonijo Makado, pesnik i naučnik, dostojni naslednik velikog Jorge Manrika je sa narodom, a ne sa njegovim zlotvorima. Filozof Ortega y Gasset koji se dugo kolebao, u ovim kritičnim časovima sasvim je okrenuo ledja pobunjenicima. Ramon Gomez de la Serna izjavio ie da je gotov da se bori za narodnu stvar. Mladi pesnik Rafael Alberti koga su seljaci spasli konopca vaših branilaca kulture, hrabro se bori protiv vaših prijatelia. Pisci su vas napustili. Ostali ste sami sa onima koji su nekada bacili u zatvor Unamuna pisca a sada se rukuju sa Unamunom fašistom.

Nekada ste pisali: „Rečima su naši preci stvorili Španiju, a ne mačem”. Zastupali ste onda da imate pravo da se ne opredeljujetfe. Došao je, medjutim, dan kada ste pezete koje ste vašim rečima zaradili stavili u službu mača. I ja sam pisac, ali znam da ljudi osvajaju sreću u isto vreme i pomoću reči i pomoću mača. Pri svem fom mi se ne krijemo iza pesničkih diskusija. Izabrali smo svoje mesto u borbi. Ne postoji više neutralan pisac. Onai koji nije sa narodom, protiv njega je. Vaš primer, Unamuno, neće biti izgubljen.

Savetujete pretsednika Azanu da se ubije. Pretsednik Azana ostaje na svojoj dužnosti kao i ceo španski notfod. Kao mlade barcelonske devojke i starci iz Andaluzije. Nemam nameru da vam kažem: „Ubijte se, Una-