Naša stvarnost

DANAŠNJICA 115.

i koji su se najzad ocepili kao grupa francuskih socijalista sa Dćatom i drugima na čelu. Blum je svojom veštinom postigao to da francuska socijalistička partija kao celina ne udje u otvorenu klasnu saradnju, za razliku od nemačke socijalne demokratije.

Sve ove njegove osobine velikog taktičara bile su naročito ispoljene u njegovom parlamentarnom radu. On je bolje nego ijedan parlamentarac poznavao pravila parlamentarne igre. lako skoro uvek u opoziciji, on je zauzimao takav stav da njegove intervencije, makoliko oštre bile, nisu nikad prelazile granice parlamentarne korektnosti. Možda bi najlakše bilo tumačiti ovo držanje njegovim osobinama dobro vaspitanog Parižanina, a možda je to bio i odblesak njegovog umerenog socijalizma, čije je on već i onako tupe oštrice svojom neodlučnošću još više zatupljivao. Na taj način njegov socijalizam pretvarao se u jedan daleki cilj, u jedan simbol. Njegova „klasna” mržnja došla je do glasnog izražaja samo jednom, kada je razjarenoj desnici doviknuo: „Ja vas mrzim”. To više nikada nije ponovio. Možda je to bila nesmotrenost, ali je možda to bio i krik jednog poštenog čoveka, za koga se zna da je jedan od refkih političkih ljudi koji nije bio upleten ni u jednu korupcionašku aferu.

Ali ličnost Leona Bluma prelazi okvire jedne partiie i parlamenta i dobija svoj nacionalni i internacionalni značaj tek sa stvaranjem Narodnog fronta i posle njegove pobede u Francuskoj.

17 jula 1934 godine, posle sudbonosnih februarskih dogadjaja u Francuskoj, i posle psihološke pripreme jednogodišnjeg teškog pregovaranja, socijalistička partija sa Blumom na čelu rešila je da primi predlog komunističke partije za stvaranje fronta protiv rata i fašizma. Sporazum je bio postignut i osnovan je Komitet u koji je ušlo 10 komunista i 10 socijalista. Programatske tačke sporazuma su bile: reforma Francuske banke, nacionalizacija francuske ratne industrije, rasturanje fašističkih liga, odbrana franka, četrdesetočasovna radna nedelja sa kolektivnim ugovorima i td.

Blum je jedva dočekao tu inicijativu. Znao je da će ovim sporazumom i prisvajanjem jednog konkretnijeg i radikalnijeg programa privući sebi šire mase, svesne opasnosti fašizma. o

Dogadiaji koji su se odigrali u Francuskoj 1934-—1935: Staviskova afera i njeno iskorišćavanje od strane reakcije, nagli razvoj „Ognjenih krstova” pukovnika de la Rocque-a i opšte jačanje reakcije usled politike Flandin-a, Laval-a i Sarraut-a, kao i dogadjaji spoline politike, posedanje Rajnske oblasti, i dogadjaji u Abisiniji, doprineli su mnogo stvaranju ove zajedničke akcije proleterskih partija. Moralna snaga koju su te partije dobile svojim jedinstvenim istupom doprinela je mnogo da im se priključi i radikal socijalistička partija, najmoćnija gradjanska partila u Francuskoj, koja je svojom meodlučnošću bila izgubila gotovo sve svoje pozicije u narodu i koja je u Narodnom frontu našla svoj izlaz.

Blumova spretnost i elastičnost našla je ovde blodag polje. Samo što su one sada dobile jedan zamašan i sudbonosan karakter.

26 aprila i 3 maja ove godine dvogodišnja politika Narodnog fronta 'krunisana je uspenom. Zauzimanje vlasti bilo mu je omogućeno. Socijalisti su na ovim izborima porasli od 130 poslanika na 146, komunisti od 12 na 72. Radikali su pali od 158 na 116, ali i to je bio uspeh kađa se uzmu u ob-