Naša stvarnost

e

PALESTINSKI NEMIRI + 131

Ali samo privremeno. Ona mora jednog dana ponovo bulknuti, jer nijedan od njenih uzroha nije i neće biti uklonjen. A komplikacija neće nestati, već su samo nove u izgledu.

Nemiri u Palestini stišali su se, ali zemlja Palestina ostaje gde je, a to znači na britanskom putu za Indiju. Kroz nju i dalje idu vodovi mosulskog i kerkučkog petroleia. Na njenom zemlištu ima mesta za aeroplane a u njenim pristaništima za brodove, a italijansko-britansko rivalstvo u Sredozemnom MoTu stvar je koja tek ima da bude likvidirana. Velika Britanija držaće što duže može Palestinu u svojim rukama.

Arabljani u Palestini prekinuli su štraik, ali panarablianska ideja napreduje. Velika Britaniia ne može više da zaustavi njeno rastenje. Ne može, i neće. Jer 12 miliona Arabljana na njenom velikom imperijalnom putu, i to na najvažnijem mestu toga puta, bolie ie da budu njeni prijateli, nego neprijatelji. Velika Britanija će favorizirati ideju Sjedinjenih Arablianskih Država. A Sjedinjene Arabljanske Države bez Palestine su apsurd.

U Palestini je primirje, ali u njoi ima već 400.000 Jevreja, i oni će ostati u nioj, jer kuda bi sada! Oni su vezali svoje sudbine za sudbinu Palestine, koju su vodji cionizma izabrali iz sentimentalnih razloga da u nioj stvore novu jevrejsku državu. Istina, ne samo iz sentimentalnih. Uganda, koju ie Džozef Čemberlen nuđio Teodoru Herclu, a ovaj ie odbio, mogla bi da primi deset puta više Jevreja nego Palestina, ali bi se za kclonizovanje Ugande sakupilo od Jevreja u svetu mnogo manje novca nego za otkup zemlje u jevreiskcj postoibini. Birobidžan, protiv čijeg naseliavanja su cionisti izneli kao razlog to što će se naći u ratnoj zoni i slučaju sovjetsko-iapanskog rata, nalazi se u Sovjetskoi Rusiji, dakle opet ne bi izazvao oduševljenje Jevreja koji novcem pomažu selidbu svojih siromašnih jednovernika. Da bi se što više novca skupilo, treba!o je organizovati „povratak u domovinu”, u zemlju koju tek očekuje dug niz krvavih unutrašnjih borbi.

Jer Palestinu borbe tek očekuju. Prvo borbe izmedju Arabljana i Jevreja, koje će trajati sve dok Arabliani budu verovali da Velika Britanija brani jevrejske interese, a Jevreji da brani arablianske; sve dok i jedni i drugi ne budu shvatili da ona uvek brani samo jedne interese, svoje. Zatim borbe protiv efendija, protiv i jevrejskih i arabljanskih fašista, protiv mnogo čega u toj zemlji čiji je jedan deo stanovništva zaostao pet stotina godina za Evropom, a drugi doneo iz Evrope, pored raznih drugih, i ideje koje će dominirati u dvadeset prvom veku.

Kroz sve te borbe Palestina će morati da prodje. Jedini znak koji obećava da će možda onaj prvi periođ borbi, borbi izmedju Arabljana i Jevreja, biti skraćen, jesu dogadjaji u iulu prošle godine. Tada su vlasti u Jerusalimu hapsile arapskog radničkog vodju Muhameda Mopgrabija i Jevrejina dr. Markusa