Naša stvarnost

LJUDI U ŽIVI — ŽIVA U LJUDIMA 27

skoro ništa. Plan, da se u supercentralama, naročito na brodovima, isparava živa umesto vode, i da se opet kondenzuje, pošto živa zauzima manie prostora, nije dosada mogao da bude ostva– TC},

Ali Almaden ipak još uvek nije zato pao pod stečaj. Postoji potreba za živom kod jedne industrije koja ne poznaje loša vremena, kod jedne industrije, koja kao potrošač nadoknadjuje sve ostale industrije uveliko. Sasvim tačno, kod ratne industrije! Onai spoj žive, kojim, kao što vidimo, ovde miniraiu stene pune žive, potrebuju kapisle puščanih metaka, artileriiski metci, dinamitski metci, a to znači mnogo.

Statistika Almadena siže unatrag: do godine 1419. Koliko ie od ove srednjevekovne godine pa do 1925 godišnje izvadjeno, jasno se vidi iz jedne grafičke tabele u zgradi direkcije. Za ovih pet vekova proizvedeno je 5,527.899 boca (čudno da samo jedna boca nedostaje do okrugle brojke) po trideset i četiri i po kilogzrama, što odgovara jednoi količini od 2,847.163 tona iskopane rumenice. Onih 32.000 boca koje su se u sedamdesetim godinama morale godišnje kao danak isporučivati Rothschildu, a dale povod za postavljanje novih mašina i deset vešala, pretstavljahu jedan rekord. Nikad više nije postignuto toliko. Tek godine 1998 ovai je rekord tučen, proizvedeno je više nego dva puta toliko: 70.000 boca.

Ali i to je već prošlo. Toliko iznosi danas celokupna svetska potreba, od koje Almaden pokriva polovinu. Nazadovanič proizvodnje za pedeset procenata posle uvođenja modernih mašina i racionalizacije celog poslovanja, znači masovna otpuštanja.

Razume se da se ne otpušta samo onaj broj radnika za koliko se namerava smanjiti njihov ukupni broi, već se otpuštaju avi Oni koji nisu više najmladji i najzdraviji, pa se na njihovo mesto uzimaju mladi i zdravi, nove snage.

Izbor je tu, daleko veći od onih 2500 ljudi, koliko je preduzeću potrebno, sto puta 2500 ljudi, hiljadu puta 2500 ljudi, skoro deset hiliade puta 2500 ljudi. Ima miliona nezaposlenih na svetu i svi su Oni bez predomišljanja pripravni da prihvate, uz svaku nadnicu i pod svakim uslovom, svaki rad. Očajanie obuzima otpuštene i one koji: uzalud traže posao.

Ako je radnik prvobitno lancima bio prikovan u ove pećine koje sukljaju propast, a kasnije zadržan ovde na taj način, što je izmedju zidina zatvora i zidina otrova postojao samo jedan put ali nijedan izlaz, ako se radnik zatim samo zato prijavljivao na posao kraj žive da ne bi završio svoj život na ratnim pohodima u Južnoji Americi ili Severnoj Africi, padala ie odluka na Almaden na kraju samo zato, jer nije postojala nijedna druga mogućnost privredjivanja, (smrt od gladi preti celoi porodici, dok otrov rudnika ubila samo jednog), — u dvadesetom veku popelo se ludilo privrede na vrhunac: ljudi se nasilno proteruju