Naša stvarnost

88 NAŠA STVARNOST

latnosti koja će na polju kulture, umetnosti i narodne prosvete likvidirati oho što su Miletić i njegova stranka težili da likvidiraju u oblasti politike. Omladina se prihvaća tog posla sa en-

tuzijazmom i elanom. Aktivnost pojedinih družina — kao na primer bečke „Zore” i peštanske „Preodnice” — na tom polju

je neumorna i plodna.

Paralelno sa diačkim družinama na univerzitetima pojavljuju se u pojedinim mestima Vojvodine omladinske pevačke družine (kasnije i udruženja mladih učitelja, mladih trgovaca i t.d.) a na srednjim školama, naročito u Novom Sadu i Karlovcima, udruženje srednjoškolske omladine. „Još 1862 godine OZbiljno se pomišljalo da se djačke družine prikupe u jednu mofalnu celinu i da kao organizovano telo zajednički porade na zajedničkim ciljevima”. No to uspeva tek 1866 godine, kada se na inicijativu bečke „Zore” augusta meseca sastaju u Novom Sadu pretstavnici i članovi šesnaest književnih i pevačkih dru-

žina, na prvu skupštinu Ujedinjene Omladine Srpske. lako je ovaj prvi sastanak omladine, prema pozivu koji je uputila bečka Zora, trebalo da ima karakter jedne kulturne manifestacije i dogovora o „radu za svestrano izobražavanje naroda”, ipak, što je bilo neizbežno, on prima političko obeležie. Ove mnogobrojne, kvantitativno rasprostranjene organizaciie književno-prosvetne prirode, jednom ujedinjene skokom menjaju svoj karakter i njihova zajednica, Ujediniena Omladina Srpska, istupa od toga dana kao eminentno politički faktor, mada i dalje prvobitna namena njenih sastavnih organizacija, t.j. kulturne delatnosti, ostaje jedna od glavnih zadaća i zajedničkog udruženja.

Ujedinjena Omladina nije imala oblik jedne čvrste i centralizovane političke organizacije gde bi unutarnja disciplina Osiguravala jedinstvo volje i političke akcije. To je bila ijedna medjudružinska organizacija čije su pojedine funkcije vršila u njoj učlanjena udruženja; bečka „Zora” bila jie književni pretstavnik Omladine, „Beogradsko pevačko društvo” vodilo je novčane poslove. Sve su družine i nakon izvedenog ujedinienia produžile svoju prvobitnu aktivnost.

Već na prvoi Omladinskoij skupštini u Novom Sadu jasno je obeležen politički pravac kojim će poći omladina. Na pred-

1 Druga je održana u Beogradu 1867; treća u Vel. Bečkereku 1868, četvrta u Vel. Kikindi 1860, peta opet u Novom Sadu 1870, poslednja u Vršcu 1871. Skupština u Beogradu značajna je po tome što ju je vlada zabranila i ova se razišla uz demonstracije. Sedamdesetih godina centar omladinskog pokreta u Srbiji je udruženje velikoškolaca „Pobratimmstvo”. Osnovano 1867 ono sedamdesetih godina postaje središte pozitivističkosocialističkog pokreta medju Omladinom. 1871 god. prenosi se rad Omladine u Crnu Goru gde njime rukovodi „revolucionarni arhimandrit Vasilije Pelagić.”