Naša stvarnost

OMLADINSKI POKRET 89

log Vladimira Jovanovića, srpskog emigranta, usvaja se fOTmula da „savez srpske omladine teži... svekolikom napretku Srba sve na osnovu istine, a s pomoću nauke” i da omladina smatra za svoi zadatak „da budi narodni život u svim granama njegovim, i da kazuje načine za pobolišanie materijalnog stania narodnog” (J. Skerlić). Koliki ie to napredak u sravnanju sa maglovitim panslavističkim iluzijama iz prve polovine XIX veka! Probudjena narodna svest, pobolišano materijalno stanie naroda. Sve su to preduslovi za likvidaciju klerikalizma i ostatak srednjeg veka, preduslovi za dalji napredak Srba, na osnovu nauke, a ne na osnovu nekih mističnih dogmi i kanona. Zato i nov politički pravac šezdesetih godina dovodi do likvidacije panslavizma, koji je 48 godine skoro apsolutno vladao a koji sađa ima svoje pristalice samo još u malobrojnim pobornicima austrofilske politike.

. „Panslavizam nije ruski, on je austrijski izum”, rekao ie jeđan od najvećih mislilaca XIX veka. I zbilia, Rusija je i usamljiena bilo dovolino jaka, Poljska je bila nabijena borbenim elektricttetom a i otvoreno neprijateljski raspoložena prema Rusiji, Srbi u Srbiji bili su i suviše zauzeti borbama za svoje vlastito nacionalno oslobodjenje. Ni u jednoj od tih zemalja nije mogla stajati kolevka panslavizma. Ali je zato za njegov postanak bio pogodan teren u Austriji. ;

U stvari panslavizam, čija je prva forma bila literarna a njegovi autori dva austrijska slovena: čeh Dobrovski i slovak Kolar, bio je izraz slabosti i nesposobnosti austrijskih Slovena za samostalnu istorisku akciju, pre i za vreme 49 godine. Pritisnuti sa dve strane od jačih naroda — Nemaca i Madjara istorijskim razvojem većinom odelieni ođ glavne matice narođa kome su prvobitno pripadali, i iedni od drugih razdvojeni, uz narodne mase koje još nisu bile probudiene ka svesnom političkom životu i koje su spavale još dubokim srednjevekovnim snom. Austrijski sloveni su prve polovine XIX veka bili nesposobni za samostalnu istorijsku delatnost i bili su zloupotrebliavani kao orudje jedne ili druge zavadjenje strane. Panslavizam bio je izraz težnje da se ta slabost, medjusobnim povezivanjem, prebrodi i tako izvede, tako reći, istorijska restauracija svake pojedine narodnosti. Ali to su bile samo puste želie obrazovanih slojeva kod Slovena, a pobeda reakcije nad snagama napretka 1848—49 pokazala je pravo lice panslavizma. Austrijski Sloveni su, sada kao celina povezana ideologijom panslavizma, postali ponovo orudie Beča pa i Rusije koja je te panslavističke iluzije znala spretno da iskoristi u svoje interese i da pod vidom oslobodjenja Slovena, tokom celog XIX veka,

vođi borbu za svoje vlastite interese, konkretnije, za osvajanje Carigrada i morskih puteva, koji bi pretstavljali pogodniju trgovačku vezu izmedju Rusije i Zapada.

Težeći da oslobodjenje svoga naroda postigne putem hnje-