Naša stvarnost

DEMOKRATIZACIŽA MUZIKE

„Zaštitnici savremene umetnosti znaju da se naša prelinjena umetncst mogla razviti jedino iz ropstva narodnih masa, i da kao takva može frajati samo dotle dok bude trajalo to ropstvo.” (Lav Tolstoj — str. 79. „šta je umetnost?”)

Oko 500-nite gođine pre Hrista, u jednom razdoblju kineske istorije čija je karakteristika bila „sveopšta beda” govorio je kineski filosof Me-Ti o muzici ovako: „Okolnost da je narod upućen na uživanje u muzici, praćena je trima osnovnim nedostatcima: gladni se neće zasititi, goli se neće odenuti, a umorni se neće odmoriti. Ako se učeni i plemeniti ljudi doista brinu o dobru zemlje i trude se da odstrane sve nepristojinosti njima ne ostaje ništa drugo do da zabrane muziku i njeno izvođenje tamo gde ioj se ukazuje poštovanje.” Tako je govorio Me-Ti, jer je ono što je govorio proizilazilo iz prilika u kojima je živeo. Današnje prilike, prilike u kojima mi živimo i njihova sličnost sa onim iz vremena Me-Ti nagone nas da se setimo ove njegove izreke. Jer takvo doba sveopšte krize i bede u društvu je upravo i naše današnje. Sasvim sličan je i položaji muzike u današnjem društvu. „Gladni, goli i umorni” pate od raznih legoba i „nepristojnosti” a nešto tako plemenito kao što je uživanje u muzici za njih ne postoji. Zato savremeni, napredni nemački kompozitor Aizler označuje izvOdenie muzike u današnjim društvenim prilikama za „luksuz” i uzvikuje: „Ako beda dostigne tai stupani koji je dostigla danas, onda taj luksuz dobija upravo izazivački karakter”.

To je ono isto što je i stari kineski filosof uočio i zbog čega je tražio da se izvođenje muzike u zemlji ukine. U koliko. se međutim danas ne možemo složiti sa njegovim smelim za-

ljučkom to činimo iz sledećih razloga: u prvom redu zato što danas znamo (ono što Me-Ti nije mogao znati) da muzička umetnost nile samo po sebi kriva što je dobila izgled iednog luksuznog artikla, da njen luksuzni karakter nije uslovljen njott samom: to znači da ona ne mora da bude predmet luksuza, zabave i dekoracija, već jedna kulturna pojava, kulturna potreba koja, kao deo celokupne društvene kulture, saraduje u nienom razvoju i učestvuje u preobražaju samog društva. Drugo što deli naše današnje gleđište od shvatania Me-Ti-a proizilazi iz razlike položaja između ondašnjih potčinjenih narodnih masa i današnih: jer dok stari narodi, u koliko su bili obespravljeni, nisu