Naša stvarnost

SOCIJALNA ROMANTIKA 1 ISTORIJSKA MASKERADA 97

skog narečia u interesantnoj zbirci balada Miroslava Krleže o Petrici Kerempuhu.

Tema: život pečalbara — ·nije terra nova. Osim sentimentalnih i lažnih prikaza po feljtonima, pečalbari su našli dosta vernog tumača u starom književniku Andjelku Krstiću. Panović je problem zahvatio usko, ustvari ga nile ni postavio. Njegov junak, Kostadin (koji je u interpretaciji Nikačevića imao pomalo alire nekog Hamleta ili Nenada Baikića), iz nemotivisanih razloga objavljuje rat „adetu”, običaju da mladoženia mora da kupi i većinom naknadno otplaćuje ženu, radeći u dalekom gradu kao pečalbar. On voli kćer bogatog trgovca i zelenaša Jordana, ali uporno odbija kako da plati po adetu otkup za ženu, tako i da ide u pečalbu. Posle insceniranog odvodjenja devojke, koje ne uspe, Kostadin se ipak, iz sentimentalnosti prema devojci, prikljanja tom „adetu” koji je izazvao i protiv kojega ie pridobio i svoju majku.

Čitava problematika u drami sastoji se u tome: Kostadin, posle skršenog otpora i izbacivanja tasta iz svoje kuće, ipak mora da ode u Beograd u pečalbu. N jegova žena ostaje sama s majkom, naknadno ioj se radja i sin, a Kostadin radi u pekari kod jednog svog zemljaka-poslodavca, dobija tuberkulozu, i na očigled publike umire u mutvaku, u prostoriji gde se mesi hleb, poručujući svome sinu neka nikad ne ide u pečalbu, neka ma šta radi, samo tu prokletu pečalbu neka izbegne.

Intelektualni pečalbar otkinut od svoje sredine, Panović nije jasno video ili prikazao šta je pečalba i zašto ljudi nijegova kraja moraju da idu u nju čak i da znaju da će izgubiti život. Po ovoj drami izgleda da su uzrok pečalbi jedino takvi zelenaši kao Jordan, koji unovčava sa. kamatom svoju kćer. Da li su i svi ostali pečalbari, koje vidimo u jednoj sceni kako Se opraštaiu od svojih i od svoga kraia (kroz pesmu i stilizovani balet sa ansamblom koji vrlo malo liči na ondašnje liude i žene), samo zato otišli u pečalbu što im je tast cicija i zelenaš? Iz drame se to ne vidi, ali tako izgleda po postavci problema u njoj. Tai problem je u tom obliku nestvaran, kao što je i pečalba u prestonici prikazana fragmentarno, skučeno, bez veze sa društvenom sredinom i odnosima u njoi, sentimentalno. i melodramatski. Onaj adet protiv kojega se Kostadin borio samo ie jedna spoljašnja oznaka odredjenih ekonomskih i društvenih odnosa, formiranih u dugom razvitku, i izmenljivih. Pobuna Kostadina protiv adeta je pobuna protiv senke koja se smatra kao sama stvar. Kada autor prikazuje tragediju ličnosti koja se sukobila sa takvim pojavama pred kojima ostaje pobediena, onda je to više sudbinska tragedija nego socijalna.

Naidirljivija scena za publiku je ona u kojoi Simka sa detetom očekuje Kostadina da se vrati (a publika već zna da je on mrtav), i vrlo literarnim izrazima očituje osećanja žene koja je ostala bez muža i koja želi svoga muža (posle čega se upla-