Naša stvarnost

RUZVELTOVA AMERIKA 17

proporcijom stala zatrpavati i upropašćavati i dobru zemlju. Milioni i milioni hektara pod pamukom na jugu, obradjivani pod naiprimitivnijim uslovima i po sistemu napoličarstva od nazovi slobodne, ali u stvari ropske crnačke snage, počeli su, usled neracionalne eksploatacije, ne samo gubiti plodnost nego i sposobnost konkurencije prema pamuku gajenom pod isto tako bednim okolnostima u još jevtinijoi Aziji. Od nekada gustih šuma ostali su samo znatniji kompleksi na zapadu. A izvori nafte prete da izgube svoju izdašnost u doglednom periodu od pet do deset godina.

Naiočigledniji slom bezobzirne individualističke eksploatacije došao je medjutim ne u iskorišćenju prirodnih bogatstava, koje ije stalan i zato manje upadljiv proces, nego u bankarskoindustrijskoj privredi. Racionalisana do krainosti, i snabdevena za vreme rata usled dobiti od prekomorskih liferacija naisavršenijom mašinerijom, ona je, uz pripomoć Tejlorovih metoda razvila iednu dotad nesnevanu moć proizvodnje. U tome je pomogao i bankarski kapital koji se iako nagomilao od ratnih i poratnih plaćanja. U relativno kratkom roku razvila se na tai način jedna ogromna nesrazmera izmedju proizvodnje i kupovne moći. Isprva ta se nesrazmera nije uočavala sve dok se višak proizvoda mogao izbacivati u Evropu i druge krajeve sveta i dok je, u prvoj poratnoj eposi, zemljoradnikov ćemer bio nabiven. Docnije medjutim ta je nesrazmera rasla iz godine u godinu takvom brzinom da je jednog dana morao nastupiti krah. Stalistike prihoda to jasno pokazuju. U razdobliu izmedju 1914 i 1929 godine kupovna moć farmera povećala se za svega 15% a radnika za 85'/i prosečno, prema porastu profita od kapitala od 130% prosečno. Nacionalni prihod prema tome ukoliko se stvarao imao ie težnju da se plasira u proizvodiačkim a ne u potrošačkim dobrima.

Dan je morao svanuti kada će ogromna proizvedena roba i pored najvećih nadnica ostati bez odgovarajuće potražnje. Tai dan svanuo ie u iesen 1929 godine, i poznat je i danas kao „,crni petak” na njujorškoi berzi. Već i pre toga počeli su mnogi industrialci otpuštati radnike rešeni da obustave proizvodnju dok se nagomilana roba ne rasproda. Toga dana medjutim, pošto su najkrupniji pojedinci i koncerni već bili izbacili svoje papire i sklonili svoju dobit u hladovinu, prodrlo je i do širih berzijanskih krugova saznanje da će usled nagomilanosti robe i otpuštanja radnika morati doći do pada cena, i sledstveno i do pada papira od vrednosti. Počelo je bezobzirno bacanje papira. Cene se rušile vrtoglavom brzinom. Pad papira povukao je za sobom pad mnogih banaka i preduzeća, kao i uništenje uštede miliona sitnijih i manje prosvećenih štediša. Ovo opet, i smanjenje kupovne moći koje je ono značilo, povuklo je još veći pad cena, još veće otpuštanie radnika, i još veći pad preduzeća. Nastao je začarani krug u kome je sve: papiri, banke, preduzeća, uništena ušteda, otpušteni radnici i pad cena vuklo jedno drugo

2