Naša stvarnost

RUZVELTOVA AMERIKA 19

zita, osiguranje izvesnog: minimuma kupovne moći kod širokih masa i u doba krize. A to, jasno, treba, isto kao u Engleskoj, da spreči velike i nagle fluktuacije cena i olakša izlaz iz krize kada se u nju zapadne.

Ruzveltove reforme, prema tome, očevidno nisu išle na izmenu sušlinie sistema. One nisu išle za ukidanjem viška od eksploatacije nego samo za njegovim ograničenjem. Država se umešala u kapitalističku privredu samo utoliko da onemogući njene ekscese. Pa ipak i tako, i bez ustanovljenjia neke dosledne planske privrede, Ruzveltove reforme značile su odredjivanje izvesnih kanala kroz koje privreda mora da teče, i prema tome, u suštini, ograničenje nesmetane slobode koju je kapital, skoncentrisan u rukama 2000 američikh porodica, imao da raspolaže životima i ekonomskim uslovima ostalih 130 miliona Amerikanaca. I zbog toža krupni kapital prešao je u protiv-napad. Pretsednički izbori prošle godine, u kojoj su nevidljivi generali ulisnuli zastavu individualizma u slabačke ruke zastavnika Landona vodjeni su polpuno u znaku reakcije krupnog kapitala i njegovih ugroženih interesa protivu ono malo stega koje mu je Ruz- . velt nametnuo. Ovo se, uostalom, videlo potpuno jasno u lozinkama koje le krupni kapital izabrao u borbi. Ruzvelt je za njega Dio rušilac „amerikanizma”, „američkih ideala”, „američkog načina života”, rušilac „onih principa individualizma koji su stvorili Ameriku”, a u poslednjim fazama izborne kampanje i „ru šilac ustava”, „socialista” i „kandidat Moskve”.

Ali baš ukoliko je krupni kapital sa takvim lozinkama izgubio borbu utoliko je veći značaj njegovog poraza. Pobeda Ruzveltova ne znači samo priznanje od strane naroda njegovog dosadašnjeg uspeha, nego isto toliko izražava prelom u američkoi psihi od neograničenog individualizma — ako ne ka kolektivu, jer takav bi skok bio i suviše veliki — ka jednoj etapi u razviću privrednog života koja pretpostavlia kontrolu interesa pojedinaca od strane zajednice. ?

Ovo ioš ne znači konačnu pobedu principa socialnosti prema principu dojučerašnje bezgranične privatne eksploatacije. Oružie u rukama reakcije još je jako. Tu je pre svega američka konstitucija i njeno tumačnje od strane Vrhovnog suda. Po toi konstituciji, kojia je iznikla kao kompromis iz surevnjivosti izmedju centralne vlade i vlada pojedinačnih država, vašingtonskoj centralnoj vladi zabranjeno je mešanje u poslove pojedinačnih država sem u stvarima koje se odnose na „mediudržavnu trgovinu”. Ovo godi krupnom kapitalu. Jer sve dok u Americi postoje velika industrijska preduzeća čija je radinost rasprostrta ako ne na svih 48 ono ipak na veliki broi država, i dok tom kapitalu koji ne zna za „medjudržavne Pranice” stoji nasuprot jedno zakonodavstvo koje je ograničeno državnim granicama, kapital u suštini ne može biti efektivno kontrolisan. Teritorija efektivnosti kapitala veća je od teritorije efektivnosti zakono-

O