Naša stvarnost

84

brci „viti i Jabavo vise da mu se glas gubi u njihovoj senci”, ruke su mu „debele i crne kao dva debela panja.” Džim iz džungle! I još ćete ga vidjeti u istom onom odijelu i sa istim onim oružjem što ih je imao kada su ga ulovili. Na plećima mu je „duga dolaktica”, oko pasa „silav”, za silavom „ljevor”, o pasu „sablja plamenica”, dolje: „svečane dimije”. Na glavi nosi „simboličnu kapu”. O ramenu mu je kao i u Crnoj Gori (danas!) uvijek puška „kordunka nacikvana do u samo Ždrijelo”.

Čovjek iz crnogorske bajke, gospodo! Kada je gladan on „samo pjeva obarajući borove za burila;” kada se vraća sa ukopa svoje kćeri on uzima gusle i „zapeva neku starinsku pesmu, neku čudnu pesmu o kućevićima”. Taj čovjek pati od dvije proklete stvari: od zle reči ,,koja više zađadne čoveku jada... no sve drugo pod nebom” i od „satane-mašine” kojoi „čovek robuje” i koju treba „razbiti u komade!” Egzemplar! Kada pije „odzvanjaju mu klokoti rakije niz grlo kao niz strmu litica” + „pije kao da se razobručao”; kada govofi „Viče, da mu živi ogani svaku reč obaslava” i „svaka mu reč iskrenušću odzvanjala”; „kada „spava „spava tvrdo i teško kao okamenjena večnost”; kada nešto osjeća on „osjeća sav užas pakla”; kađa se odmara on „pred svanuće kad je i gorskom vuku najhladnije prilegne da rastočene kosti u miru senke odmori”; kada misli — „raščešljava misli” Džim iz džungle! Samo da se zavjesa podigne...

Serdar i dalje traži penziju. „Ne zaboravite... penziju, — 3«viče promiuklo, astmatično.” A kako da mu se da penzija? Ispostavilo se čak, da je „sedam godina robija u Zenici” i da zato traži penziju. A ko će na taj način cijeloj Crnoi Gori dati penziju? A onda, vele, Crnogorci se ljute...

NAŠA STVARNOST

Čudo od čovjeka, kažem. On još ne zna da je milion veći od hiljade. I u redu! Neka o tome razbijaju glavu zemlje gdje postoje mnovci, kamate, interesi, trgovine, porezi! On još nije taknut otrovom tudje kulture! On još ne zna ni to, da li je ministar po činu veći od šumara!

Inače, iako je Njegoš još 1847 godine napisao „Gorski vijenac”, članovi trupe koji će cam prikazati svojeg Crnogorca, govore: venac, ždrebe, jede, seno, nedospeva... Zavjesa će se dići, oni će vam govoriti svojim dugim rečenicama obraslim u debelo meso, izvolite samo, prste ćete olizati!

Imam žalosnu sreću i čast da vam prikažem ljude koji su od svoje kolijevke i svojih ljudi napravili mečku koju vode po širokoj čaršiji i zaradjuju na mjoj pare. Igra mečka, igraju + mečkari.

N. B. Svi citati uzeti su iz feljtona štampanih u „Politici” i „Pravdi”.

FilosolHija na veliko i na malo. Kao što u proizvodnji papuča postoji velika industriska i sitna zanatliska proizvodnja, tako isto i u proizvodnji filosofije postoji #ndustriska i sitnozanatliska produkcija. I kao što papuče izradjene od sitnog zanatlije mogu biti po kvalitetu, ako ne bolje a onmo bar jednake fabričkim papučama, tako isto i sitnozanatliska filosofila može biti ako ne baš uvijek bolja, a ono bar ravna fabričkoj filosofiji. Naipoznatija (u ovoj zemlji) industriskt proizvedena filosofija jeste ilosofija „Karamel” fvornice bonbona, štampana na unutrašnjoj sirani šarenih papirića u kojima su bonboni zavijeni. Najpoznatija zanatliska tvornica filosofije, pak, jeste tvornica Siniše Kordića. Niegova filosofila odnosi se prema industriskoj, kao za-