Naša stvarnost

100 M. RISTIĆ 1 R. ZOGOVIĆ dene jednostavne Engelscve reči nemačka filczofska misao. To treba dakle razumeti cvakc: „u filozofski cbcjenoj nemačkcj najbližoj okolini čoveka”.)

„Bezuslovno (ništa) —d dakle sve je uslovljeno.” (Tako bi na primedbu da jedan prevcdilac mora bezusicvnc. da zna smisao reči, B. T. mogac: sebi dcsledno odvratiti: „Ne pristajem ni na kakve uslove, pošto je sve uslovljeno.”) -—

„Diametralno — polpuno suprcino.” (U Engelsovom tekstu, s.. 64, „klase sa diametralno suprotnim interesima” znači dakle: „klase sa potpu-

no suprotno suprotnim interesima.”) „Enciklopedija — svestrano cbrazovanje.” (Britanska Enciklopedija

je, prema tcme, „Britansko svestranc cbrazcvanje.”) „Geclogija — nauka o sastavu zemlje.” (U samem Engelsovom tek-

stu čitamo, medjutim, na strani 39—40: „Istorija razvića zemlje, geOlogija...”) „Labirint — podzemni hodnici.” (Jedan labirint, dakle, koji nije ispod zemlje, nije uopšte labirint, a dva potpuno prava hcdnika, samc. akc su ispod zemlje, predstavljaju labirint.)

„Reprodukcija _—vyiše puta isto.” (Primer: nekoliko kutija šibica, tc je reprcdukcija, ali i sama jedna kutija šibica je reprcdukcija jer sadrži mncgo šibica, to jest „više puta isto.”)

„Spekulativan — čovek koji uz rizik počinje neki posao.” (Engelsov tekst, s. 18: „...pri čemu nam je još ukazivano spekulativnim putem...” Sad znamc' da je Engels time htec reći: „pri čemu nam je jcš ukazivano čcCvekcm koji uz rizik počinje neki pcsao putem...”)

„Terminologija — izrazi za pojedine naziye.”

4. „.. da se i opet pcstavi pitanje mog jedincg imetka — mog ličncg poštenja.” B.T.: Klupče se odmrotava (Časopis Živih, br. 7, januar 1996.)

Prcšle godine, dr. Branko Teodcsić bio je izabraci, Cubotict za centar svoje kulturne delatncsti. Tamo je Šštampac svoj časopis, upravc SvOJU „Ekipu Časopis Živih”, tamo spremao produženje Svog prevodilačko-izdavačkog rada. Iz Palića kraj Subctice uputio je i sledeća dva pisma, koja Su dcvoljnc. karakteristična kako za ovaj subctički period Teodosićeve delatncsti, tako i za stvarno stanje njegcCvog „jedinog imetka” i za njegovu ličnost ucpšte.

Prvo pismo ipućenc je Eli Finciu, uređniku sarajevskog čascpisa: Brazda, i cno od reči dc reči glasi ovako:

Subotica, 14 juli, 1946 (sic!) Redakciji Brazda, Sarajevc.

Pre izvesnog vremena pcjavio se jedan fcrmular, potpisan i od Vaše

Ređakcije, sledećeg sadržaja: Dragi prijatelju,

Nedavno je poncvno otpcčec. da izlazi Čascpis živih, koji u svom prć-

tenciozncm uvcdu insistira veoma smelo na pomcć prcgresivnih čitacca,.