Naša stvarnost

130 LJUDI — DOGAĐAJI — KNJIGE doživljajima (ili bolje doživljajima društvene kategorije kojoj pripada!). Prisamo svoje (i ljudi sebi bliskih) unutrašnje u istinu i slobodu umjetničkog stvaranja, lo znači doći u sukob sa istinom, sa elničkog stvaranja. Da S. P. ne smeta,

znavali „za unufrašnje isline srca” isline, i fime se boriti za umjefničk to znači biti protiv unufrašnjih istina, umjehničkim istinama, sa slobodom umj ipak, fo što nečije „unufrašnje istine” nijesu dovoljno „unuflrašnje”, nego fo

što su sadržajno napredne „unufrašnje isline”, da mu ne smela fo što ljudi

imaju stav prema drušivu i životu (jer nema čovjeka koji ima čula i zdrav moo sebe, slav je čak i lo: ne bijeli

zak, a da nema stava prema pojavama ok imati stava!), nego fo šlo imaju jedan novi slav, lo će bili jasno i iz, ovog primjera: kada sam 1930 štampao sa još nekim mladićima almanah pjesama; ja sam štfampao pjesme koje su imale stav prema životu: sve su govorile da ovako kako jeste ne valja, da treba da bude drukčije, znao sam i aludirao i na fo, kako freba da ude to drukčije, — ali nijesam znao kako doći do toga žlo freba da bude bolje. U „Volji”, časopisu što ga je tada uređivao s. P., Je moje pjesme su bile pohvaljene. Danas kada ja, kada mi koji pišemo socijalnu liriku, imamo isti stav, ali ne više maglovit nego naučno prečišćen i formiran, danas je S. P. proliv „svakog ·.. stava prema drušivu, životu... protiv našeg slava, dakle! Da li to ne dolazi u profivurečje sa demokratskim principima, po kojima je pitanje čovjekovog dostojansiva: pitanje slobode mišljenja!

Kada K. Cicvarić ili S. Krakov govore protiv čovjekovog prava da slobodno misli i stvara, kada govore protiv dostojanstva čovjeka i proliv kulture, mi fo potpuno razumijemo — fi ljudi nemaju šla da izgube! Ali kada, makar i nehotice, nešto slično govori jedan kulturni slvaralac, jedan poznati pjesnik, pjesnik koji je u svoje vrijeme imao da izdrži ogorčenu borbu za pravo da može misliti i pjevati drukčije nego se do lada (kao jedino „umjelnički”!) mislilo i pjevalo, čovjek koji je član uprave jednog demokrafskog „kola”, mi ne razumijemo fu profivrečnosi. Mi lo ne razumijemo i željeli bi da S. P. sve ove prolivurečnosti (i one nepomenutle!) riješi pravilno, na korist svom imenu kulfurnoga radnika, na korist „kolu” kome pripada, na korist, najzad, savre-

Radovan ZOGOVIĆ

GAZDA-MIKA MIŠš SLAVI

Simpalični i popularni mali Miki Maus, čedo mašle Walla Disney-a, već se davno ušuljao u infimne kutove mnogih duša, ali, po neumifnosti odnosa koji vladaju u društvu u kome se rodio iz glave svoga fvorca, i on se uhvatio u veliku mišolovku profita. Ne samo šlo njegov duhovni ofac mora po zakonima privredne konkurencije stalno da ga goni u sve nove i nove (često antipalične) avanfure, da ne bi ideja-roba ispala iz frke, nego i ljudi bez ide_ je, ili samo sa idejom zarade, mogu da špekulišu fim malim imaginarnim mišem, zloupotrebljujući ga, umnožavajući ga, prodajući ga kao surogal. Postoji slara legenda o čoveku koji je svirkom mamio pacove i vodio ih za sobom, da se podave u nekoj vodi. U jednom gradu, koji mu se zamerio, on je povukao za sobom decu, i podavio čitavu ogromnu povorku koja je pošla za · njim i njegovom svirkom, Slara legenda, nerealna, zacelo, Ali pogledajte