Naša stvarnost

POD KOSMAJEM

Izrastao Kosmaj iz zemlje preorane Kao mrk oblak iznad pučine morske, Zemlja — iskrojena na dionice zasijane U svoje jarkove usiše Jedre potoke gorske.

Na proplancima pari se zemlja kao pepeo siva, Put natopljen stopama uz mrgline se prokrada Kao bijelo sukno prostrto preko njiva.

Iz brazda plod se ko šiljak na svijet probada.

Zemljo topla kao debela sredina hljeba

U tvoja njedra danas upijamo široku dušu. Pod prostranim singavim pokrovcem neba Tvojim zapahom tolimo žedj kao goruću sUušu.

Miriše aluga kao jabuka rasječena,

Kosmaj miluje šušnjem ko pozlaćenim perjem, Naša pluća — dimom i prištevima okrečena Liječi pregršću pupoljaka i nalivenim iverjem.

Kosmaju, ispod tvojih strana kao širokih struka Nikle su pojate ko čirevi po užućelom lijelu, Tu se ko u kotlu kuva hiljade napora i muka Da se zemlja pretvori u pogaču bijelu.

Kao rumena plahta plovi prekosred oranica Snoplje gustih sunčevih zraka,

Proljeće odijeva livade u red zelenih kabanica Po kojima će kosa da brije iz pocrnjelih šaka.

Nebo — kao vo sivonja u zemlju rogove krive Pobolo krajeve omamne šarene duge,

Polukrug ko veliki teljig uhvatio njive i ljude žive Što narastaju da se probiju poput gvozdene pruge.

O probićemo se druže što nosiš punu lamu

Tople jomuže — mlijeko kao planina svježe Što čadjavog gunja oblačiš polja u modru dolamu Dok nerečena riječ kao omča grlo ti steže.

Pod Kosmajem život kao stijena se krlja,

Zemlja nabubrilo proljeće mučenički poradja.

Seljačke kolibe kao gomile sivih mrlja

Osjećaju: ispod nabrekle kore nov sok ko melem se radja.

Mirko BANJEVIĆ