Naša stvarnost

122 Dr. B. M. NEDELJKOVIĆ

nijem položaju no šfo su ga imali „kmetovi” pod feudalnim režimom na Zapadu; njihov je položaj bio čak povoljniji no pod nacionalnom vlastelom u srednjevekovnoj Srbiji.

Ali u toku XVIII veka baštinske i agrarne prilike pod Turcima znaino su se pogoršale: zemlja je olimana, namefnufi su novi lereli seljacima uvođenjem čitfluka što je dovelo do | i il ustanka i potpunog oslobođenja zemlje ispod ofomanske vlasfi. Ono što je karakteristično za razvoj baštinske svojine u foku ova dva perioda — pod Nemanjićima i pod Turcima — fo je da kolektivni oblici svojine — rodovne i porodične — postoje i dalje. Oba sistema i srednjevekovni srpski i ofomanski, zaslužuju naročifu pažnju istoričara, ali se na njima ne možemo zadržali...

*

Na kraju još nekoliko reči o razvoju individualne svojine. Individualna svojina nije danas ni tako apsoluina ni fako neograničena kao što je bila u prvoj polovini XIX veka. To je logična posledica društvene evolucije koja se kreće u pravcu sve veće međduzavisnosfi i solidarnosti ljudi. Apsolufnost prava svojine na Zapadu kritikuju kanonske, solidarističke i socijalističke doktrine. Neki aulori (Menger) prave razliku između predmefa namenjenih. polrošnji kao odelo, hrana ifd., nad kojima se može imaki puna svojina, zatim predmefa namenjenih ličnoj upofrebi kao stanovi, oruđe i insfrumenfi za rad, knjige ifd., nad kojima se može dobifi pravo upolrebe i, najzad, sredstava proizvodnje (zemlja, fabrike, rudnici ifd.) nad kojima svojina pripada zajednici. Po toj kritici novi proizvodni uslovi čine nužnom ovu podelu svojine i njeno. ograničenje. Digi (Diguif), poznati francuski pravni pisac, smafrao je da privafna svojina — s obzirom na razvoj drušiva — freba da dobije karakter socijalne funkcije.

Oslavljajući po sfrani koliko su u praksi dobila za pravo.ova dva pravca, socijalistički i solidaristički, stoji van svake sumnje da istoriski razvoj baštinske svojine još nije završen i da | u ovoj elapi podleže stalnim promenama.

Dr Branislav NEDELIKOVIĆČ