Naša stvarnost

ISTORISKI RAZVOJ SVOJINE 121

i eksploatacije; zalim sa pojavom fržišta javlja se težnja da se proizvodi za lični račun šio utiče vrlo negativno na porodičnu zajednicu slabeći je. Prvo slabljenje dolazi sa dopuštanjem prava na deobu porodične imovine i davanjem prava zajednici da oluđuje porodičnu baštinu; drugi udar zadružnom živolu čini dozvola. zadrugaru koji se nalazi van kuće da zadrži za sebe sve što zaradi, poslednji udar zadaje običajnim pravom dato ovlašćenje zadrugaru da festamentom raspolaže svojim udelom u zajedničkoj imovini. Put ka individualnoj svojini fime je olvoren.

Ili Individualna svojina Individualna svojina, to je momenfalno u građanskom drušivu poslednja etapa u isforiskom razvoju bašfinske svojine; u nekim zemljama olišlo se i dalje: izvršena je kolektivizacija zemlje kao sredstva za proizvodnju. U sistemu individualne svojine sopsivenik može polpuno raspolagati bez ikakvih ograničenja i prepreka svojom zemljom, baštinom. *

Ostaje nam da vidimo razvoj baštinske svojine u srpskoj istoriji.. Već iz dosad rečenog videli smo da je svojina prošla kroz iste faze kao i kod ostalih naroda. Rodovna kolektivna svojina vrlo davno se izgubila, verovašno u toku Vill i IX veka po dolasku na Balkan, ipak u izvesnim krajevima — u Crnoj Gori, na primer — imamo fragove rodovnog uređenja. Rod, braistvo i pleme igrali su vrlo važnu ulogu u Crnoj Gori, sve do počelška organizacije države ij. do početka XIX veka. Što se liče drugog oblika — porodične kolektivne svojine, ona postoji i danas. Samo i taj oblik se sve više gubi pod ulicajem novih ekonomskih prilika, (frgovina, industrija), deobe su sve češće i to je sasvim prirodan tok evolucije. Doduše, nacr} Zakona o porodičnim zajednicima odnosno zadrugama od 11-Il-1935 pokušava da uspori faj proces, ali teško da će u tom uspefi.

Treba se osvrnuti i na baštinske i agrarne prilike u srednjevekovnoj Srbiji i pod Turcima. Prelaz od kolektivne porodične svojine ka individualnoj, u Srednjem veku dolazi često usled maferijalne nesigurnosti i ekonomskih pemurbacija koje su izazvali ratovi. Raspodela rafnog plena, javnih funkcija u osvojenim krajevima ističu ličnost i izdvajaju je iz njenog roda i porodice. Feudalni sistem, koji se proteže kroz ceo Srednji vek stvorio je nov bašlinski oblik — feud. On je u Srbiji Nemanjića bio na počelku svoga sivaranja i odmah je — pre no što je dostigao svoj puni razvoj — zamenjen ofomanskim baštinskim i agrarnim uređenjem. U ofomanskom sistemu sva zemlja osvojena na Balkanu pripada Bogu, uživanje e zemlje, muslimanskoj zajednici, u čije ime fo pravo vrši sullan. Sultan deli zemlju na spahiluke, mukade i hasove. Međulim i spahija i zakupac mukade i korisnik hasa– zemlje nisu imali svojinu nad zemljom već samo pravo pribiranja prihoda koji su pripadali državi, takozvani desetak. Stoga naši preici, seljaci sve do sredine XVIII veka bili su u daleko povolj-