Naša stvarnost

146 LJUDI — DOGAĐAJI — KNJIGE

moj život, stvaralačka moć ... U svom pcslu ja rizikujem svoj život, a moj um već se u njemu upola istopio”. Van Gogh je živeo suviše intenzivno, razapet izmedju suviše teških i bclnih protivurečnosti, i brzo je sagoreo. Ali će se iz pisma koje ovde donosimo videti da se tc sagorevanje nije vršilc. bez davanja računa o njegovim uslovima i sebi i drugima.

Svom poslednjem pismu nisam mogao da dam drugi cblik. Ali znaj da mi se čini da je pre u pitanju jedan neizbežan spor izmedju tebe i mene, negc' nešto zašta bi krivica pala na nas same.

Kažeš da će se uskcrc: prirediti jedna izložba DLelacroix-ovog dela. Dobrc. Ti eš tamo sigurno videti jednu sliku: Barikada koju poznajem jedino iz nekih biografija o Delacroix-u. Ona je radjena, mislim, 1343. Ti poznaješ, osim toga, jednu litcgrafiju cd Lemud-a, mislim; ako nije od njega, ona je od Daumier-a; i cna pretstavlja barikadu iz 1849. Želeo bih da možeš zamisliti da smc, ti i Ja, živeli u toj godini, 1848, ili u nekam analogncm dobu, jer prilikom Napoleonovcg državncg udara, opet je bilo nečega sličnog. Neću ti reći ništa što će te razdražiti — tc, uostalcm, nikad nije bio mcj cilj. Hcću samo da ti objasnim u kojoj je miri. raskcrak kcji se stvorio izmedju nas u vezi sa opštim strujama koje izbijaju na svetu } da na taj način ovaj raskorak nije nikakva hctimična zicba. Pretpostavi dakle to doba iz 1348.

Koji su bili cni kcji su se nalazili lice u lice, koji se mcgu uzeti kao tipcvi svega ostalog? Guizct, ministar Lcuis Philippe-ov s jedne strane, Michelet i Quinet sa studentima s druge strane.

Počinjem Guizot-om i Louis Philippe-cm; jesu li bili zli ili jesu li postupali kao tirani? Ne sasvim, tc: su bili ljudi, kako vidim, kao na primer tata i deda, stari Gcupil. Ličncsti, najzad, koje su izgledale visokcg pcštovanja, stroge i ozbiljne, ali kada se pogledaju malo pažljivije i izbliza, imaju nečeg jezivog, bezizrazncg, trošnog, tcliko čak da bi čoveku mcglc. da pozli. Je li to preterano???

Osim razlika u položaju, isti duh, isti karakter. Ea li se varam???

Uzmimo sada, naprimer, Quinet-a ili Michelet-a ili, kasnije V. Hugo-a. Zar je razlika izmedju njih i njihovih protivnika bila tako ogromna? Jeste, ali kada se stvari posmatraju površno, ne bi se to rekic: i ja sam, smatrac. sam u svoje vreme jednu knjigu Guizot-cvu istc tcliko dcbrom kao jednu knjigu Michelet-cvu. Ali u mom slučaju, ukoliko sam išao dublje, video sam razliku i prctivurečnost, što. je jcš više.

Video. sam, najzad, da se jedan vrti u krugu, gubi tle pod nogama a da od drugoga, naprotiv, ostaje nečega beskonačnog. Otada se mnogo šta dogodilc. Ali držim za sigurno da bi se ti, da smo ti i ja živeli onda, našao. na strani Guizct-a, a ja, na strani Michelet-a. I ostajući cbojica dosledni sebi samim, mogli bismo da se sa izvesncim, tugom nadjemo lice u lice, kao neprijatelji, naprimer na jedncj od onih batikada, ti napred, vladin vojnik, ja pozadi, prevratnik ili pcbunjenik. |

A evo danas, 1884, (slučajnc' cifre su pctrunc iste samo izokrenute), mi se nalazimo ponovo lice u lice, ma da, pravc govcreći, nema barikada.

Ali ih ima za duhove koji ne mcgu da se slože. „Vetrenjače više nema, ali je vetar još tu.”