Naša stvarnost

REALNA POLITIKA 43

omogućivala jačanje i svemoć organizacije, ubrzo izgubili svoj politički raison d'čfre, pogotovo zato što su i mase u Srbiji, oslobođene od posleraine psihoze, prestale da mu služe kao podrška.

Šestojanuarska varijanta razlikovala se od vidovdanske samo. po formi i po metodi. Jedna slaba demokratija, koju mase nisu zbog toga branile, zamenjena je autoritafivnim režimom koji će mase, kako se mislilo, hteti da brane. To je bio spekulativni momeni. Riziko je, bar za prvo vreme, bio mali. Jer, ako se fa spekulacija ne ostvari, a ona je delimično počivala i na psihozi vanpartijskih zborova u Srbiji i Vojvodini, postoji još uvek organizovani aparal sile koji će uvek za jedan izvesan period moći da nosi autorilativni režim, dok se ne bude pripremila situacija za jedan novi manevar. „Realna” politika stranaka i ljudi, u fome periodu, sastojala se u jednom fafalističkom čekanju na neko čudo; verovalo se u sve moguće razne faktore i činjenice, u zemlji i van zemlje, verovalo se u sve samo ne u mase, o svemu se vodilo. računa, o potrebama i raspoloženjima svih, samo ne o pofrebama i raspoloženju masa, o njihovoj borbenosti i o tome da borba za novu demokraliju može bifi samo narodna borba proliv autorifativnosli. | kao šlo je u ofvorenim siluacijama realna politika ona koja vodi računa samo o raspoloženju masa, fako je i u ova– ko zafvorenim situacijama, kakvu pretsfavlja i autorifativni režim, realna politika samo ona koja toj autoritativnoj vladi suproistavlja vladu naroda, nošenu od naroda.

Šestojanuarska varijanta je ubrzo došla u krizu i sa jednim. nizom podvarijanfi (izbori od 1931, civiliziranje vlade itd.) pokušala da manevriše u skučenom okviru autorilativne vladavine. Ti manevri su doveli do vlade B. Jevfića, čiji period mi obeležavamo kao freću varijantu. Novo u njoj nije samo lo šlo je na vlast došao jedan čovek koji je hteo da autorifatlivnom režimu da jedan novi oblik i novi sadržaj, slične onim zapadno-evropskih fašizama, nego je još novo i fipično za ovu varijantu, da je počinila fu grešku (grešku sa njene fačke gledišta) što je išla u izbore, i fime, makar i u vrlo ograničenim mogućnostima, pružila priliku da se narodne mase izraze, da se jedna široka aktivnost masa oslvari.

Sa izborima se završava freća varijanta. Mase su u pokrelu, političke perspektive za jednu borbenu demokrafliju sjajne. Novi jevlićevski eksperimenfi za moment su izgledali isključeni. Osnovni inferes, međufim, ubrzo se snalazi. Pristupa organizaciji nove varijanle, koja freba da bude, a kao takva se i prikazuje, likvidacija autorifativnog režima. Međutim, ona likvidira 5 maj, iako je proizašla kao njegova neposredna posledica, ali ne i kao izraz petomajske političke ideologije. Peti maj je fražio nešto drugo.

VI PROCEDURALNA VARIANTA!

A da li je 5 maj fražio ono što predlaže dr. Milan Gavrilović? Na to je pitanje feško odgovoriti, jer nam je nepoznat sadržaj toga predloga. (Provokatorska obavešlenja JNS preko letaka o