Naša stvarnost

DOŠLJACI 37

Pusteš... poplava mraka potapa razbite krčage kuća. Neće krave u vedrima vimena unijeti mlijeko u selo, stada se naša bijela raznizaše kao zubi,

torovi i pašnjaci su naši preorani.

Znaš li fi kako psi laju kod ovaca u sutonu, znaš li fi kako laveži njihovi bukte

(bukte!)

kao rađosni ognjeVi oko forova,

znaš li fi kako je puna sisa u ustima jagnjeta?

— Ej, raste trava preko naših ulicat Putevi naši široki su preorani. Kunem se

u grobovima raste krtfola!

PJESMA PETA 3.

Pale su šume naše

kao pokošene vojske. Zemlju kao krmci rijemo tražeći žile drveća...

4zvore naše i potoke okrenuše od nas, vade su naše presahle kao na pijesku; vodu za bašle i njive

za novce kupujemo!

f eto, s pašnjaka i šuma i na njive naše pređoše šarena koplja bez barjaka, i na njive naše pređoše tronoge sprave

i žulim nogama kao tice grabljivice sprave kraču brazdama i crnim okom mjere...

ee

Zemlja je popila snijeg kao pogača mlijeko, — nama su rekli da ne oremo njive...

Ej, položi mrtve ruke preko krilat

Nek mravi uljano svijetli idu preko opranih puleva, neka pupoljci pokreću grane,

neka hljeb naš smrzne u mrivom žarovlju zemlje!

Ruke meke pruži preko krila