Naša stvarnost

100 DANAŠNJICA

lu kraj, neizbežan, u dnu fog velikog ćutanja. Razumeli su da će se revolucija slalno ponovo rađali, sufra možda sa opšlim širajkom, sa sporazumom svih radnika koji će imali pofporne kase i koji će moći o hlebu da izdrže mesecima. | ovog je pula jednim udarom ramena bilo gurnulo drušivo koje se raspada i oni su fo prskanje čuli pod svojim koracima i osećali su kako se penju još drugi polresi, i opet drugi sve dok se stara zgrada, uzdrmana, me sruši, ne surva kao Voreux, srljajući u provaliju.

| pod njegovim nogama naslavljali su se fupi udarci, uporni udarci pijuka. Drugovi su još bili fu, on ih je pri svakom koraku čuo. Nije li to bila Meheude pod ovim poljem repe, slomljene kičme i čiji se promukli dah pe-. njao sa hukom ventilatora? Levo, desno, malo podalje, činilo mu se kao da prepoznaje druge pod žitom, pod živim ogradama, pod mladim drvećem. Sada je pod ozarenim nebom aprilsko sunce blistalo u svoj svojoj slavi, zagrevajući zemlju koja je rađala. Iz ufrobe hraniteljke izbijao je život, pupoljci su prskali u zeleno lišće, polja su freperela od bujanja frave. Na sve strane plodovi su se nadimali, rasli, brazdali polje, gonjeni iznulra pofrebom za foplotom i sveflošću. Previranje soka teklo je praćeno fihim glasovima, šum plodova rasplinjavalo se u jednom dugom poljupcu. Još uvek, još uvek, sve jasnije kao da su se približili flu, drugovi su udarali. Pri užarenim zracima sunca, po ovom jufru mladosti, od tog su šuma polja bila frudna. Rasli su ljudi, crna armija, osvelnička, koja je polako sazrevala u brazdama, rasla za želve budućeg veka i od čijeg će sazrevanja uskoro popucali zemlja.

Emile ZOLA

PATRIOTIZAM RADNOG NARODA

Ako je fačno, kao šfo sam pokušao da dokažem samom analizom fradicije radnog naroda i njegove svesli, da su za njega nezavisnosti nacije 1 drušivena emancipacija nerazdeljive, nema sumnje da će Taj narod braniti slobodu oladžbine, ali neće bifi obmanjen od onih koji pokušavaju da iskorišćuju ideju ofadžbine u svoje uske i sebične ciljeve, i učiniće sve, jednim neprestanim naporom, da na mesto jedne oladžbine nejednakosti i privilegije, poslavi oladžbinu punu socijalne jednakosti, koja se samim lim usklađuje sa drugim oladžbinama. Tom cilju upereni su danas svi napori i sve energije radnog naroda Francuske. |

Jean JAURES

MOGUĆNOSTI MAUKE

Nauka nam pruža najmoćnija srefstva delanja, sa kojima se služimo bilo za naše dobro, bilo za naše zlo, zavisi od naše volje da li ćemo njima gradili ili rušili, pomagati ili nanositi štetu. Blagofvorni rezultati nauke u koje možemo da polažemo naše nade, neograničeni su; oni će zavisili samo od dobre volje ljudi. :a