Naša stvarnost

LOGIKA DEMOKRATSKOG PRINCIPA (09

sebe oblači, koju može za frenulak i drugom pozajmifi, ali se nje ne može zauvek lišili. Jer pored njegove socijalnosti, njegova individualnost ostaje kao jedan prirodni fenomen koji se nikakvim srefstvima ne može uništili.

Demokratski princip i njegova logika izviru, dakle, iz tog prirodnog fenomena. Oluda je prava logika demokratskog principa ona logika, koja ide za doslednošću tog fenomena. Sa ovog gledišta i u ovom smislu može dobili svoje najpravilnije rešenje problem individualizma i kolekfivizma. Očuvanje političke vrednosti individue, međulim, biće polazna i završna fačka svake odluke.

Kad se demokralija shvati kao polilička ideologija individua– lizma i kad se njena logika potraži u fom individualizmu, onda ne izgledaju besmislene one ustavne odredbe i oni uslavi koji pokušavaju poslavili granice vlasli docnijeg uslavofvorca, označujući dokle u promeni uslava može da ide. Bar sa gledišta logike demokratije, fe odredbe prefstavljaju doslednost demokratske političke ideologije. U njima je izražena misao: demokratija radi demokratije, ili drugim rečima, život radi življenja. | kao šlo je smisao celog našeg živola u življenju radi života, a ne u življenju radi smrfi, tako je i smisao. demokratije u njoj radi nje, a ne u njoj radi njenog uništenja.

Postoji jedan ustav, pored drugih, koji je fakođe od interesa za ovo pilanje. To je savezni Ustav Severo-američkih država od 1787 godine. Karakteristika foga Ustava je da on uopšte nije predvideo mogućnost svoje fofalne promene, već je regulisao samo pilanje amandiranja (parcijalne izmene) pa je i ovo naročilo komplikovao. Veliki poznavalac američke ustavnosti, Brajs, povodom ovog Uslava rekao je: „Nadali se da će makakva verbalna konsfrukcija, makoliko ozbiljno bila shvaćena, makoje bile sankcije koje sadrži, ograničiti večno pasije i inferese ljudi, znači nadati se u nemoguće”.') Pa ipak, i u fakvom jednom Uslavu, Brajs nalazi njegov smisao i njegovu logiku. „Pri svem tom, veli Brajs, čvrsti Ustav Sjedinjenih država činio je i čini i dalje neocenjive usluge. On poslavlja granice smelim i naglim novačenjima. On obezbeđuje vreme za razmišljanje. On obavezuje narod da misli ozbiljno pre nego šlo ga izmeni ili da se uzdrži od povrede koju mu želi naneli...” „On čini još i više. On formira misao i karakter naroda. On učvršćuje njegove konzervalivne insltinkte, njegovo osećanje značaja slabilnosti i kontinuiteta u političkim ustanovama. .. On mu čini da oseti da upoznavanje u oznaki svoga načina vlade jeste jedan lični zadatak, jedna dužnost svakog građanina. On familijarizira narod sa ostovnim principima na kojima Ustav počiva, on ga vezuje vezama ponosa i poštovanja za Te principe”.?”)

1) Bryce: La rćpublique Amćricaine, 1911, f. I, p. 590 (2. ćd. francaise). 2) Bryce, p. 591. (|