Naša stvarnost

SAVREMENOST HAJNEOVA

Nije ni malo čudno, ni malo neosnovano govorili o savremenosli Hajneovoj. Veliki pisci, upravo dela velikih pisaca, tako zvana klasična dela svelske književnosti, svagda su savremena, i nalaze se u rukama generacija koje žive i na počeiku i pri kraju jedne ili više epoha. Stoga nije nikako neobično šlo je Hajneova Knjiga pesama, das Buch der Lieder, fa knjiga najčislije i najiskrenije lirike u celokupnoj svetskoj književnosti, koja je objavljena već pre jednog sloleća, 1827, šlo je ona još i danas savremena i omiljena kao i nekad, jer će ona, svakako, kao knjiga čas nežne a čas vafrene ljubavne poezije frajali dok je svela i veka, „dokle srce za srcem uzdiše”.

Kad se govori o savremenosfi Hajneovoj, svako, doista najpre pomišlja na ovu zbirku pesama. Ali, Hajne nije pisac jedne knjige, kao što su bili neki velikani svetske književnosti koji su samo jednom knjigom izvojevali sebi meslo u prvim redovima. Hajne je živeo pedeself šest godina, bio je veoma živog kreahivnog duha, za njega je živeli značilo sivarali, i njegovo delo ispunjava pet do šest hiljada strana, i to nemačkog, zbijenog i silnog sloga. Govoreći o Hajneovoj savremenosti, moramo, naravno, analisati to opsežno delo, i videti šla iz njega dopire i sveili sve do nas.

Hajne je rođen u jevrejskoj porodici u sam osvit 19 veka, frinaes! dana pre nego šlo je nastupila 1800 godina, u nemačkoj varoši Diseldorfu. „Oko moje kolevke igrale su poslednja mesečeva svellost 18 i prva jufarnja rumen 19 veka”, kaže Hajne na njemu svojsiven poelski način. Njegovo delinjstvo pada u doba kada je stara Evropa preživljavala neobično burne dane. Tih godina prestoli se ljuljaju, države se raspadaju, kraljevi abdiciraju, granice se menjaju, evropski narodi, zasfrašeni neobuzdanim naletom Napoleonovih orlova, prate napregnuto krefanja korzikan· skog lava, nadajući se u dnu duše da će im on doneli slobodu. U toj uskomešanoj almosferi razvija se mladi Hajne. | za njega je Napoleon simbol junašiva, nadčovek u kome su ovaploćena slrujanja Revolucije. „Napoleon nije bio od drveta od koga se prave kraljevi, on je bio od onog mramora od koga se prave bogovi”, pisao je on o njemu. | veliki oslobodilački princip Francuske Revolucije, naročito proglas o pravima čoveka, oduševljavaju mladoga pesnika, i on će svagda rečilo uslajatli u odbranu njihovu. . Hajne je već do svoje fridesete godine svojim delima, specijalno svojim pesmama i pulopisima sfekao veliku popularnost