Naša stvarnost

VAŠINGTONSKA KRAVA KOD NAS

(Povodom izložbe hrvatskih slikara — seljaka)

Čitao sam nedavno u jednom češkom listu da je gradska uprava Vašingfona, prestonice Sjedinjenih Država, smestila u gradski zverinjak i jednu kravu plemenite rase. Pokazalo se da ima dosla dece gradske, koja nisu nikad videla krave, osim na slici.

Razume se, to nisu deca iz gornjeg reda. Ova deca puluju na lefovanje i imaju prilike da vide selo, pa i krave. To su deca iz nižeg reda.

Mi nismo još tako daleko, i teško da bi se kod nas našlo gradske dece, koja nisu videla krave. A i da je ima, ne bi se niko selio, da za flu decu iz nižeg reda nabavlja kravu u zverinjak.

Ali imamo i mi već svojih vašingtonskih krava, i to ne malo. Ima život našeg sela mnogo svojih strana, koje su nepoznale našem gradskom čoveku, na šlefu ne samo selu već i njemu. Golemoj većini našeg gornjeg reda polpuno su nepoznali uslovi u kojima naše selo radi i živi. Nekada čak foliko nepoznati, da nas io vređa, a ne samo ošfećuje.

Jedared je jedna gospođa na pazaru htela da dobije od moje snahe bud zašto jaja, i kad snaha nije dala ispod najniže moguće cene, gospođa joj reče:

— A šlo da ne daš? Ne si se mučila s njim, ne si ga li snela. Samo pobereš i prošelaš se do varoši!

Dakle, sam opšti stav prema živolu sela iz osnova je pogrešan. A vi ćele mi verovali da ovaj slučaj nije izuzelak i da bih ja ovako gledanje na život sela mogao obilno dokumentovati.

Golovo je opšle mišljenje u gradu da seljak nekako kao pljačka prirodu, polkrada je, pa tako onda i ljude iz grada, koji imaju jednaka prava na prirodu i njene darove.

Prodavali smo pular i drugi mlečni proizvod ispod. cene, a sebi i deci ostavljali smo obrano mleko i mlaćenicu. Surulku dajemo svinjama i psima, ali starinci seljaci na Kosovu, Srbi i Arnauti, froše i surufku.

Gospodi su bile previsoke naše niske cene.

— Čudna mi posla s kravom, govorile bi gospođe: Pase ceo dan, ne polažeš joj hranu, samo pomuzeš!

— Kako one lo misle?, govorio mi je jedan seljak, koji je pročilao Genovevu. Kao da je krava Genovevina košula: brsti | pase sama po šumi, bez paslira, bez štale i fimarenja, pa samo dođe Genovevi, da je ova pomuze!