Naša stvarnost

PREĆI GRANICU... Čikago, subofa 13 okfobra Draga mama,

Sfideo sam se sinoć, kao neko pokislo pseto, što nisam mogao da govorim s fobom na ulici kada sam fe sreo. Ali si fi ipak bila sjajna. Nijednog frenuška se ne bi pomislilo da me poznaješ, a kamo li da sam ti sin. Ja bih fi, mama, sigurno prišao da nisam bio sa malom. Ali nije fo kao nekada: onda sam se bojao da ne pomisle da sam Crnac samo zato što bi me videli da razgovaram sa crncem.

Sećaš li se koliko sam imao muka, nekada, da ubedim profesora da nisam belac. | pošto je tebe, moju majku, sreo, jedva je hfeo da veruje. Mislim da je prosto zamišljao da si melez.

Olkada su počeli da me smafraju za Belca, niko u to nije ni najmanje posumnjao. Gazda kod koga radim je s Juga; često mu se dogodi da u mom prisuslvu rđavo govori o crncima, a nijednog frenuika ne posumnja da sam i ja jedan od njihovih. Smešno, zar ne?

Uostalom, čudna je fo stvar do kolike mere Belci, nekiput, mrze Crnce. (Kada fo osećanje ne bi postojalo ja ne bih morao da se prikazujem kao Belac, samo zalo da bih sačuvao svoje mesto.) Toliko često pričaju ružne sivari o obojenim ljudima. Kad bismo im poverovali svi bismo bili lažljivci, lopovi, ili u najmanju ruku bolesni: fuberkulozni, silfilističari, i ko zna šta još sve. Sa celom fom lažljivom propagandom koja se vodi profiv nas, nišfa nije čudno što je Crncu tako teško da nađe prislojno mesto. Dok nisu počeli da me smalraju za Belca, dok nisam počeo da živim njihovim živolom i da prisustvujem njihovim razgovorima nikada nisam verovao da belci imaju običaj da nas ogovaraju.

Ma da me je baš briga što sam „beo”, lepo je to bilo od tebe, mama, što si me naferala da iskoristim svoju svellu kožu i glatku kosu. Zahvaljujući fome, mama našao sam posao koji mi donosi 65 dolara nedeljno, uprkos krizi. Mislim da sam na putu da postanem generalni sekretar, ako g. Weeks ide u Washington. Kada pogledam na obojenog dečka koji čisli kancelarije, uvek sebi kažem da bi to bio moj posao da moja koža nije bila dovoljno bela. Vrlo važno što bi dečko mogao bili sposoban: nikada ga ne bi uzeli kao činovnika u kancelariju. Najviše ako bi od njega načinili vratara. Zato, ponekipuf, dobijem želju da nešto bacim na glavu svom gazdi koji nikada ne bi posumnjao da ima obojenog sekrelara.