Naša stvarnost

PREĆI GRANICU 43

Ipak, bilo mi je mnogo feško prošle večeri. To je bilo prvi put da smo se u društvu susreli. Biti prinuđen odreći se svoje rođene porodice, fo je ona vrsta sivari koja foliko otežava prelazak granice. Naravno, ja fe poznajem i shvaćam islo fako da je sve kao što freba. Ipak je fo sfrašno. Ja fe, mama, mnogo volim i strašno mi je što sam na fo primoran; čak i onda kada mi kažeš da to ništa ne mari. :

Šta si pomislila o maloj koja je bila sa mnom? S njom ću da se oženim. Nije rđava, zar ne? Njeni su roditelji imućni. To su Amerikanci nemačkog porekla i mislim da nemaju mnogo predra– suda. Odveo sam je prošle nedelje na jednu crnačku reviju; našla je da je to divno. Govorila mi je: „Crnci su fako simpatični i tako veseli!! — Zapitao sam se šta bi ona pomislila kada bih joj priznao da sam i ja Crnac, polu Crnac, uostalom — da je moj ofac bio Belac, ali da ti to nisi. Pošto sam udesio da živim u svetu Belaca i da u njemu nađem mesto (i fo dobro mesto) zašlo bih se još brinuo o rasnim pifanjima. Srećan sam, bar utoliko što ne moram više to da radim.

Nadam se da Charlie i Gladys nisu ljufi na mene zbog toga. Smešno je da sam ja jedini od fvoje dece imao dovoljno belu kožu da bih mogao da pređem granicu. Charlie je, mama, čak crnji od febe. Sećam se, u školi, njegove mržnje kada su profesori, pre nego što bi saznali da smo Charlie i ja braća, mene držali za Belca. Uostalom, i mene je to bolelo. Danas sam srećan šlo si me naterala da pođem napred i da se, što bolje umem, snađem u živolu. Ja to baš sada i radim, mama. Ženim se sa belom ženom i živeću kao belac. Ako koje od moje dece dođe na svel sa famnom kožom, zakleću se da nije od mene. Neću više da budem uhvaćen u fu gadnu klopku rase, neću to više, mama. Slobodan sam, mama, slobodan.

Zaista, mama, kada pomislim da je fata svojoj beloj porodici ostavio sve šlo je imao i•da po zakonu fi ništa nisi mogla da uradiš za nas, ja se sav uzbudim. Da si povela parnicu pred sudom u Kenfucky, znam da nisi imala nikakve nade da je dobiješ. Ali, čak i da si pokušala, njegova bi fi bela deca, možda, platila da ćutiš. Sigurno da ne bi hfeli da se u novinama piše kako imaju obojenu braću. Bila si i suviše gorda mama, zar ne? Ni ja ne bih bio manje gord od febe.

ipak, bar fi je kupio kuću i nas poslao u školu. Sva je sreća da sam ja mogao da svršim kolež u Pitsburgu još pre njegove smrti. Charlie i Gladys nisu imali sreće, jer su morali na pola pula da je napuste. Nadam se da će Charlie naći nešto bolje da radi od svog posla u garaži. A za ono što mi kažeš u svom poslednjem pismu, povodom Gladys ne mogu da fe osudim što. se ljutiš. Biti igračica u jednom kabareu na Jugu! Gospode! Ali, ja znam kako je feško u ovo doba krize za devojke da nađu posla, a naročito za obojene devojke. Čak i kad imaju dosta svetlu kožu i kad su lepe, kao Gladys. Nadam se da ćeš moći da je zadržiš kod kuće i