Naša stvarnost

82 | DANAŠNJICA.

do koje su najezde dopirale da se sudare lu sa morem i da razbiju svoje navale, pehar u kome su one cedile sok i gde su oslavljale ono šlo je u njima ipak bilo čovečansko kad nisu bile zauslavljene . . . Naizmenično su Gali, Rimljani, Germani, pa čak i Arabljani, obrađivali ile i civilizaciju ove zemlje. Francuski narod i njegova kuliura su slvarani raznim doprinosima koji su Francuskoj dali njenu osobilost i osobenost: galsku civilizaciju, civilizaciju poteklu iz germanskih šuma, civilizaciju došlu sa istoka sa Arabljanima. | sve to šlo su novi ljudi stopili, saželi, preradili i procedili kroz mozak, učinilo je da iznikne francuska nacija. Zar Francusku, koja je skladni zbir tolikih rasa, ne udaljava sve fo od prelernosii rasizma!

Dugo je Francuska bila naseljena samim seljacima, bednim robovima koji su živeli u kolibama od blala pokrivenim slamom. Bunili su se fi robovi kad bi im palnje dozlogrdile; lomila je najsurovija reakcija ovaj divlji bes pdika, čijom su krvlju natopljena francuska polja Srednjega veka.

Među ovim seljacima je crkva vrbovala građevinare kaledrala, a poljski rad pružio je prvim vajarima i arhitektima najuzbudljivije teme inspiracija. U Amiensu, medaljoni preistavljaju želeoce i vinogradare. Na crkvi u Vezeleu kapiteli evociraju mlinare na radu. U Rensu, vidimo slike borbe. Bezbroj pula umefnici izražavaju osećanje društvenog revolla koji je pokretao fe sirove seljačke mase. O lome svedoči i veličansivena „Igra mrivih” u opaliji Šez-Dje, gde smrf, oličavajući društvenu pravdu, odvlači moćne ovoga svefa u sam pakao.

A zatim, kao i svuda u svetu, pojavljuje se kapilal. Industrija i razmena dobara razvijaju se uporedno sa proizvodnim i prenosnim srelstvima. Pomorska oškrića olvaraju nove pijace za irgovinu i indusiriju. Mornari iz Diepa i Sem-Maloa krslare morima, a Žak Karle (Jacques Cartier) prodire u Kanadu. Niču gradovi. Njihovi stanovnici bore se proliv plemsiva za nezavisnost svojih opština.

Nove misli muče duhove. Vera u novu nauku rasteruje magle praznoverja i francuski Renesans zasenio je svojim piscima i umehfnicima celu Evropu. Romanski i golski spomenici, zamkovi Renesanse, dela Monfenja (Monfaigne) i Rablea (Rabelais) jasan su dokaz njihovog poverenja u čoveku i njegovu sudbinu. Celina je to jedna, danas već daleka, ali prebogala fradicijama i kulturnim blagom, čije nasledsivo francuski narod danas fraži, da bi ga, sačuvano i obogaćeno, predao novim generacijama.

Francuska se ponosi svesnim i umetničkim radom svojih radnika. Bernar Palisi (Bernard Palissy) je jedan od prvih francuskih zanallija. On je pronašao tajnu emalja primenjenog na lerkotu. Radio je, kao šlo se često dešavalo darovifim radnicima, sam i bez ikakve pomoći. Njegova odanost zanalu išla je dotle da je palio svoj namešlaj i pod svoje sobe da bi imao čime da zagreje svoje peći.

OD KRALIA SUMCA DO VELIKE FRAMCUSKE PEVOLUCIJE — BEĐA VELIKOG VEKA

„Vidimo meke divlje živolinje, mužjake | ženke, raširkane po poljima, cme, pofamnele i spižene suncem, privezane za zemlju koju triju i prevrču sa nesavladiyom upomošću. Kao da pušlaju neartikulisane glasove, a kada se dignu na noge, pokazuju ljudsko lice . . . ! zaista, fo su ljudi. Zavlače se oni,