Naša stvarnost

KULTURNO NASLEĐE FRANCUSKE 8

Jednakost! Građansivo je lu reč prevelo: novim feudalcima sva prava; robovirmaa sa njiva i iz Ivornica sve dužnosti. Ali narod u Francuskoj nije zaboravio da bez njega nikada Deklaracija prava čoveka i graeđanina ne bi bila napisana. Ona se rodila 27 avgusla 1789, ali njoj je prefhodilo zauzimanje Bastilje i osvajanje zamkova. Ne očajavajući, borbenom snagom, povećanim razvojem ekonomskih snaga, francuski narod je, od 1789 do danas, činio sve da privede u delo i da razvije načela jednakosti i slobode. 1830, 1848, 1871, 1934, elape su na pulu ljudskog oslobođenja.

Borba za slobodu je i borba za prava naroda Francuske da raspolaže samim sobom. Za vreme Stogodišnjeg rafa feudalci iz Burgonje sklopili su savez sa Engleskom. Kasnije, plemići su splefkarili sa Karlom V. Za vreme velikih verskih ratova pristalice katoličke Lige predali su Pariz Špancima. izbeglice francuske aristokratije borile su se, 1792, sa oružjem u ruci, u redovima ausfrijske vojske, a Tier (Thiers), da bi pobedio Komunu, pozvao je u pomoć Bizmarka. Savremeni francuski nazadnjaci imaju na koga da se ugledaju, ali i potomci onih koji su sačuvali nezavisnost Francuske od spoljneg i unularnjeg neprijatelja, i oni imaju na koga da se ugledaju.

ZA MIR Volja za mirom i ljubav za braishvo među narodima celoga svela, dva su osečanja koja su oduvek, kroz vekove, potresali i ljude i žene ove divne

zemlje. „Bedna polja koje je bilo mrsko i pogledali, pusta, bez seljaka, prepuna drača i irja”, Tako se uzdisalo posle Stogodišnjeg rala. Taj isti krik odjeknuo je — pet slolina godina docnije —iz dela Barbisa, proklinjući ral, ljude i režime koji žive od rata.

Ima ih danas koji prisvajaju sebi onih čefrdeset kraljeva koji su stva-

rali Francusku. Narod ove zemlje je bezimeni naslednik miliona ljudi, naj-

češće bezimenih ljudi, koji su svojim rukama sagradili i svojom krvlju cemen- · tirali inslinsko jedinsivo francuske nacije u borbi proliv izdajnika iznuha i napadača spolja. POSTANAK FRANCUSKE

Eljen Marsel (Elienne Marcel), starešina frgovačkih esnafa Pariza, je ime koje preistavlja oličenje borbe pariskih masa za osvajanje svojih sloboda u XIV veku. On se bez oklevanja pridružio seljacima Šampanje, Pikardije i Bovezija, koji su bili ustali protiv svog plemsiva.

„Oni, govorio je Eijen Marsel, koji budu pomogli da se odbrani čestiti narod, česlili rafari i pošleni frgovci, bez kojih ne možemo živeli . sleći će najviše zasluge pred Gospodom samo ako pođu svi zajedno proliv Saracena”. Dodao je: „Radije smrt nego ropsivo . . . Treba odbranili čas česlile varoši Pariza, a da bismo olklonili opasnost koja nam preli da padnemo u ropstvo u koje hoće da nas uvuku plemići, rđaviji nego plemenili, mi koji smo uvek bili slobodni izložićemo naša lela i naša dobra i umrećemo, pre no šlo dopuslimo da nas oni porobe”.

istu ju zakletvu, drugim rečima samo iskazanu, sa istom fom valrenom verom, dao je pariski narod, 14 jula 1935.

Ako je Bretanja ivica Francuske, Francuska je ivica Evrope, vezana za silne mase Azije. Ovaj geografski položaj slivorio je od Francuske lačku

6