Naša stvarnost

80 DANAŠNJICA

EVO FRANCUSKE ISTORIJE

Francuska nacija je divni narod, narod plemenitog srca, gorde nezavisnosti i neukrotive hrabrosfi.

Francuska nacija jeste zbir slavnih fradicija i plemenitih ležnji, koje pobornici nazadnjašiva hoće da pogaze.

Francuska nacija jeste plejada intelektualaca i preistavnika nauke, koji se pred opadanjem Francuske okreću, u sve većem broju, ka velikom idealu čovečanstva.

Francuska nacija jeste frudoljubivi radni narod, zaljubljen u svoj rad, radni narod u kome žive uspomene na 1793, 1830, 1848 i 1871 godinu, i u kome su ovaploćene velike nade budućnosli.

Francuska nacija, fo su mase seljaka, sinovi Žak Bonoma (Jacques Bonhomme), mase koje su se mnogo pula dizale proliv svojih ugnjelača, mase koje su za vreme Velike revolucije spalile vlasničke fitule grofova i markiza, čiji bi bedni potomci danas ponovo hleli da ožive svoje slare povlastice.

MESTO KOJE PRIPADA NARODU U ISTORIJI FRANCUSKE

Narod gradova i sela sivarao je istoriju ove zemlje. Njegov rad i njegove palnje izgradili su spomenike kojima se sve} divi. Njegove žrive su osigurale osvajanje demokraliskih sloboda. Njegovim žrivama je i sačuvana nezavisnost ove zemlje.

ZA HLEB

Zar može neko ivrdifi da je borba za hleb započela juna 1936? Ona je započela sa pobunama seljaka, sa onim bezbrojnim žakerijama?) u kojima su kmetovi i siromašni seljaci izražavali svoju divlju volju za boljim životom, a katkad proslo očajničku volju da žive. Borba za hleb, borba praznih frbuha, produžuje se kroz prve šlrajkove. Ta borba podiže i ljude i žene iz gradova proliv skupog života i gladi, u herojskim danima Velike revolucije. Za hleb svoje dece su, 1831, lionski radnici tvornica svile podigli k nebu svoje zastave na kojima je pisalo: „Živeti u radu ili umreti u borbi”. A na ulicama Furmia ubijeni su Lebelovim kuršumima, 1 maja 1891, mladići i devojke zato šlo su fražili hleb.

ZA SLOBODU

„Ljudi se rađaju i oslaju slobodni i ravnopravni” glasi rečenica ispisana plamenim slovima na Deklaraciji prava čoveka i gre đanina. Sloboda! Građansivo je fu reč prevelo: sloboda iskorišćavanja.

1) Žak Bonom je ime kojim se kafkad naziva francuski seljak kad mu se pridaje pojam ropsiva ili čak poniženja ,pojam jedinke koja je samo pla= ćala porez i kulučila. Ovo ime dolazi od rubaške koju su seljaci u Francuskoj nekada nosili (jacque).

2) Žakerija (jacquerie) je ime kojim se naziva ustanak seljaka Žaka iz il-de-Frans proliv plemsiva. Ustanak je buknuo 28 maja 1358, a plemstvo ga je krvavo ugušilo. Danas reč žakerija, malo udaljena od svog prvobilnog. značenja, upofrebljava se za oznaku svake vrsfe pogune.