Naša stvarnost

—_ bo čijem su rifmu koračali slobodni građani Francuske republike, od Sredo~

84 DANAŠNJICA

vine. Oni su se bili okomili i ha sve filozofije kojima je feudalizam hteo da opravda večnost svoje eksploatacije. Smelost fih mislioca buržoazije rasla je sa naprežikom fehnike i indusirije. Ulicaj Francuske zračio je u celom svsiu. Od Engleske do Rusije i čak preko okeana do dveju Amerika, ljudi su sa novim idejama prelazili mora. Lafajet se stavio u službu Amerikancima, onda kada su se oni borili za svoju nezavisnost. islo tako i Bolivar, jedan od učenika francuskih filozofa XVII veka, podigao je kasnije na uslanak Južnu

Ameriku. NOVO DOBA U ISTORIH SVETA „Šla je lo Treći stalež? — Sve. Šla je on dosada preislavljao u poliličkom poretku? — Ništa. Šia iraži? Da znači nešto.” To je bio naslov čuvene

brošure koju je Sie (Sieyes) objavio 1789, uoči izbora za skupštinu Generalnih staleža, i koja je, prema Mišleu (Michelet) „naoružala Revoluciju njenom pobedonosnom lozinkom, njenom sekirom i njenim mačem. Revoluciju od 1789 izvelo je građansivo, ali bez naroda i bez upofrebe onog „sasvim plebejskog načina obračunavanja sa svojim neprijaleljima: apsolutizmom i feudalizmom". Nikada Revolucija ne bi slomila francuski feudalizam i njegove saveznike spolja. Kakav divan narod! Poljoprivredni radnici, silni seljaci, zanallije, frgovčići, radnici koji su često kulučili, kaikad po šesnaesi časova dnevno, za gladne nadnice, nisu poznavali Didroa ni Rusoa. Presamićeni nad brazdom ili savijeni nad fezgom, oni nisu imali ni vremena ni snage da dignu glave da bi se divili kullurnim tekovinama Velikog veka. Pa ipak, u njima, kao što je veličanstveno rekao Žores: „Reč Francuska poslala je krv i meso”. U zoru Revolucije, kad je kralj sakupljao frupe da razjuri Ustavofvornu skupšlinu, žene i ljudi iz predgrađa zauzeli su Bastilju. Svojim uslankom seljaci nameću još neodlučnim pravnicima prva rušenja leudalnih prava. To je pravo značenje noći od 4 avgusta. Ali kralj, koji je pogazio svoju zakleivu vernosti Ustavu, osujetio je odbranu zemlje od bunlovnika unufra i armija in inostranstva. Ponovo je pariski narod spasao Revoluciju. Pošto je obučio odrede saveznika (fćderćs) koji su došli iz svih krajeva Francuske, narod se dočepao Tiljerija. On više nema milosti ni za prerušene neprijalelje Revolucije. Narodne mase su sa Monfanjardima. Zahvaljujući njima Jakobinci su slomili Žirondince. Istovremeno besni borba na granicama. „Bande obućara i krojača”, o kojima su prezrivo govorili ljudi iz Koblenca, pobedili su strane armije.

Ali Revolucija pruža svelu i uzbudljive primere svoje volje da na zemiji obezbedi sveopšle braisivo naroda. Dok su sankiloti odbijali najamničku vojsku pruskog kralja, Zakonodavna skupština je podarila naziv francuskih građana Nemci ma Šileru (Schille) i Klopsto ku (Klopstock), čije su pesme slavile Veliku revoluciju čovečanstva.

10 Termidora (8 jula 1794) Robespjer, Sen-Žist i Kuion su giljofinirani. Taj daium obeležava kraj napredne i narodne Revolucije. Jedinstvo naroda Francuske je osiguralo pobedu; razjedinjeni narod je omogućio pobedu krupnoj buržoaziji. Međulim, jedna istorijska etapa je pređena: zemljišno feudalno plemstvo je zauvek srušeno. Deklaracija prava čoveka i građanina je u celom svelu ofada ovaplolila nade u ljudsko oslobođenje. Marseljeza