Naša stvarnost

88 DANAŠNJICA

EVO NEKOLIKO PRIMERA KULTURNOG NASLEĐA FRANCUSKE

EPITAF

U obliku balade, koju je Vijon napisao za sebe i svoje drugove, očekujući

da zajedno sa njima bude obešen

Ljudi braćo, posle nas što ćete živeli i raditi, Neka vam seca za nas ne budu svirepa i ivrda, Jer sažalite li se na nas, bedna krda,

Bog će vas za io, svakako, nagraditi,

Vidite nas, ovde, po pet po šesi, kako su nas vezali, Kada su nam meso, šlo smo ga suviše hranili,

To meso šlo su nam skidali, poždrali, pojeli,

i mi, sad kosti, postajemo prah i pepeo,

Našoj nedaći smehom da niko uvredu ne bi naneo, Ali molite Gospoda da nam se smiluje, svima oprosti.

Ako vas, braću, preklinjemo, nemajle za nas

Prezira, i ako je pravda nas

NMa smrt osudila. Ipak, vi ćefe već znali

Da svi ljudi nisu uvek zdrave pameli.

Oproslife nam — već nismo od ovoga svela, Oproslife nam pred sinom što rodi ga Marija svela, Neka njegova milost za nas ne usahne frome,

Neka nas sačuva od pakla i njegove munje i groma,

Mi smo mrivi, duša nam već nije doma,

Aii molije Gospoda da nam se smiluje, svima oprosli.

Kiša nas je ftukla, prala, ispirala,

A sunca nas toliko crnila i sušila,

Gavrani i svrake oči su nam kopali,

Bradu i veđe iz mesa nam čupali;

Nikada ni časa nismo sedeli,

Čas ovde, čas onde, kao velrovi što se menjaju,

Po svojoj ćudi bez prestanka nas bacaju;

Više no naprstak iskljucani smo od plica bez broja, Me budile iz naše družine, od našeg soja,

Ali molite Gospoda da nam se smiluje, svima oprosti.

Isuse kneže, koji si nad svima silni car,

Ne daj da pakao bude nad nama gospodar:

U njemu nema za nas šta da se radi, ni šla da rešava, Ljudi, ovde nema šta da se ismejava,

Ali molite Gospoda da nam se smiluje, svima oprosti.

(Preveo Dušan Matić) Francois VILLON