Naša stvarnost

92 DANAŠNJICA

Purpura da dadeš svakome i svima,

A zakone tražiš, ti si onda luda.

No i kad sve imaš, nepravda se fvori, Jer su vrlo spori.

Ja znam da reč moja pomalo žestoka

Počinje da vređa. Svrših. A vi sada

Zovite liktore, neka za tren oka

Ućutkuju smrću srce Što se jada.“

To kaza, pa leže. I svaki se divi

Rečitosti srca poštena i jaka

Umu i slobodi ovoga seljaka.

Senat ga učini, kao primer živi,

Patricijem Rima zbog besede ove,

1! odmah prefore izabraše nove.

Još htedoše da se ureže na ploči

Sve Što beše kazo i da to svedoči,

Kao uzor reči i primer poštenja

Za sve govornike poznih pokoljenja.

No laj stih besede, ili bolje ode,

U Rimu je brzo izišo iz mode.

'(Preveo Dragoslav Ilić) LA FONMTAIME i (izarane. basne)

VIZA BATA U XVIH VEKU

Glad, kuga i rat iri su najzloglasnija začina ovoga svela. U glad se može uvrstili sva rđava hrana koju, prisiljeni nemašlinom, ražimo da prekralimo živof, verujući da ga održavamo.

Pod kugom se podrazumevaju sve one zarazne bolesli kojih ima dve do hi hiljade na broju. Ova dva dara nam šalje Proviđenje., Ali rai, koji sadrži u sebi sve ove darove, dolazi nam od mašle dve ili ri slofine osoba rasturenih po zemljinoj površini pod imenima vojvoda ili ministara, koje, možda, baš zbog toga nazivaju u mnogim posvelama slikama Božansiva.

Lako će priznali i najdrskiji laskavac — ako je i ovlaš video bolnice nemačkih armija i proveo makar i najkraće vreme u nekim selima gde se dcgodio kakav veliki ratni podvig — da rat za sobom vuče kugu i glad.

Velika je vešlina, besumnje, opuslošiti sela, uništiti stanovnike i pobiti godišnje prosečno čeirdesei hiljada ljudi na svakih sto hiljada. Ovaj pronalazak su najpre negovale nacije okupljene radi svog opšleg dobra. Na primer sabor Grka izjavio je saboru Frigije i susednih zemalja da će doplovili na hiljadu ribarskih čamaca i ulamanili sve živo, ako ikako bude bilo moguće. Rimski narod, okupljen na saboru, rešio je da je u njegovom inferesu, da se, pre želve, poluče sa narodom Veja ili sa Volžanima. A nekoliko godina kasnije, svi su se Rimljani, pošto su bili besni na Kartaginjane, dugo lfukli sa njima, na moru i na kopnu. Danas to nije tako.

Jedan genealog dokazuje jednom vojvodi da ovaj vodi poreklo, u direkinoj liniji, od nekog grofa, čiji su preici, fti ili četiyi stofine godina ranija, mapravili porodični ugovor sa jednom porodicom o čijim članovima nema 'više ni traga ni glasa. Ova porodica imala je dalekih prefenzija na jednu po-