Naša stvarnost

ARCH ANDERSON 115

su ga i dalje zadirkivali oko toga šlo predaje svoj novac i šlo je posfao dobar dečko ofkada se oženio.

— Dobri sfari Arč, rekoše oni opel.

— Ima tu jedna sivar, reče jedan od njih, sasvim je zgodna fa mala s kojom on sada spava.

— Sivarno jeste, reče jedan drugi.

— Ja znam još nekog koji to isto misli, i fo još kako, reče jedan treći, mamignuvši oslalima iza Arčevih leda.

_— Šta misliš fime da kažeš? upita Arč, okrenuvši se okolo.

— Pazi! Prosućeš svoje pivo.

— Rekao sam, šta si hteo fime da kažeš?

—| Ja znam na šla on misli, reče jedan drugi, pridrtužujući se toj šali.

Arč se okrenu opet unaokolo. Šta vi to znate? hfeo je da zna.

Oni su ga upućivali od jednog do drugog i jedva su mogli da se uzdrže od smeha. Najzad se jedan od njih nešto uozbilji.

— Ako ne bi provodio foliko vremena u svojoj bašti, mogao bi i nešto da primetiš, reče on.

— Da nešfo primefim?

— Video bi ono, šlo sam i ja video.

— Ba, i ja. ;

_ 1 ja, | svi:

Tu je nastala velika veselost.

Arč se zbuni. On resnu čašu o tezgu. Do đavola šla fo znači, ej? Šla sle vrlo videli, ej? 'Hajdel Šta ste to videli? '

— Pitaj Toma.

— Čalli, reci fi.

. — Upilaj Freda. |— Džordž zna. Gosltioničar se cerekao iza tezge. ___— Šla sle to videli? vikao je Arč. | _— Dobro, reče onaj koji je s fime počeo, ja sam video mlekareva kola da sloje pred rvojom kućom duže nego što bi frebalo. „-— Sasvim lep momak, ovaj ivoj mlaka reče jedan drugi:

— - Mlad i čilav, reče freći.

— Razmisli malo o fome, upade neko drugi. Ja bih rekao” da mu je potrebno. davolski mnogo vremena da bi izručio ono malo mleka.

Arč ne reče nišla. On popi svoje pivo i ne rekavši ništa, iziđe napolje. Nije više čuo onaj urnebesni smeh koji je nastao u frenufku kada” je izišao na vrala.

Išao je nesigurno ulicom. Čopor prokletih budala, eto ro su'oni.' Hleli bi.da on nešlo učini, nije nego. Zna on da su to šaljivčine. Trebalo je da fresne nekolicinu ispod brade. Trebalo ih je naučiti kako da zaivore njušku, to je frebalo. Šla su oni mislili da je on? Da li da je šmokljan? Mogu oni da misle šfa hoće. Oni su šmoljci, a ne on. Ne znaju oni šla im fali. Hteli su da se nasmeju na njegov račun, je li fako? Dobro, nek' se smeju. Nek' se smeju dok im se proklefa usta ne Ol Imaju prava na šalu. On oi ko se posljednji smeje . i

Težina mokrog opio učinila je da. se oznojio. Svukao ga je i poneo ispod .ruke,

>