Naša stvarnost

132 BRANKO SEDMAK

i pošto je fo jasno unaprijed, praklično ima vrlo malo vjerovalnosti da dođe do nje. Ostaje samo drugi način, ral. O kolonijama se ne može ni diskufovati a da se ne naoširi mač. Ko ga nije naoširio, ćufi.

Kad bi došlo do neke raspodjele, bez obzira na koji način, ne bi bilo riješeno pitanje sirovina. Engleska drži pola svijeta pa ih nema sviju nego mora neke da uvozi. Eksperti Drušiva naroda ulvrdili su da se u kolonijama proizvodi svega 3%" sirovina koje se iroše u svijelu. Ovo je tako mali procent da izgleda kao da je čitavo rezonovanje o važnosfi kolonija zbog sirovina bez osnova. Ali u ovaj račun nisu ušli engleski dominioni, zato šio su oni ekonomski poipuno samos:lalni. Ta samoslainost ne umanjuje značaj engleskog posjeda, jer i u dominionima posluje engleski kapital, a on je sivarna veza između članova imperija. Ako se i ne bi riješilo, pitanje sirovina bilo bi ublaženo za onu zemlju koja nije imala kolonija, svakako na račun neke druge zemlje. | baš zalo što se poslije svakog proširenja kolonijalnog posjeda jedne mefropole poboljšava njezina situacija, ali ne popravlja potpuno, niče novi zahtjev za podjelom i zato nema joj kraja.

Sirovine su svakako vifalni interes, jer bez njih se ne može ništa proizvesti. To još ne znači da je posjed kolonija jedini preduslov da se dođe do sirovina, pa prema fome ni bifni preduslov za egzistenciju nacije. Zato kad se kaže da podjelu freba izvršiti zalo što je pravedno da se svakoj naciji omogući egzistencija i da mjesto pod suncem, fime se samo hoće da apeluje na naciju da se okupi oko osvajačkog barjaka.

Kako da se odmjeri mjeslo pod suncem? Gdje je krilerij o fom koliko je pofrebno jednoj i drugoj naciji? Svaka imperijalistička država obilježava na geografskoj karti prostor koji fraži nacije, koje su predvodile u razvoju, počinju da zaoslaju, a druge, raspolaže. A i polrebe i snaga zavise fačno od slepena razvoja privrede svake pojedine zemlje. Odavno je ufvrđen zakon neravnomjernosfi toga razvoja, koji se ogleda i u fom šlo izvjesne nacije, koje su predvidele u razvoju, počinju da zastaju, a druge, mlađe prestižu ih. Engleska je već krajem develnaestog vijeka pokazivala znake prezrelosti, a Japan je tek tad startovao u kapišalizam. Danas je on već na svom vrhuncu. Pošto se zbog fakvog razvoja mijenjaju uvijek odnosi snaga u svijelu, nema ni najidealnije podjele kolonija, sve kad bi je pretpostavili u jednom momenfu, koja bi mogla da zadovolji svijet. Ne postoji ravnoteža snaga u svijelu, nego samo kao diplomatski izraz kojim jači označava onaj raspored koji je namelfnuo slabijem. Postoji samo kategorija nezadovoljenih, a zadovoljenim proglašavaju sami sebe oni koji imaju više brige da sačuvaju što su stekli, nego što im dosltaje snage da zagrabe još nešto.

Ako bi se prihvatilo da podjelu treba izvršiti zato da bi se naciji dalo mesta pod suncem, onda se ne bi smjelo izuzeli ni jednu. Čim se ne polazi od sile, nego od pravičnosti i jednakosti, pokazuje se da je kolonijalni sistem sam po sebi nepravedan i da