Naša stvarnost

KOLONIJALNO PITANJE 131

kuje da popravi ekonomsku siluaciju u metropoli ona je za siqurno u prvo vrijeme pogoršava, a neizvjesno je hoće li je uopšte popraviti i u kojoj mjeri.

Karakferistično je da se u ovoj diskusiji nije više čulo staro opravdanje kolonijalnog posjeda misijom bijelog čovjeka da odgoji kolonijalne narode za samostalan politički život. To je kolonijalna feorija iz vremena prije svjetskog rata, skovana pod ulje·cajem liberalizma kad su kolonije smatrane feretom. Ona je uporno podržavana iako je demantfovana praksom bjelaca, koja je dovela do tog da su čitavi narodi u izumiranju. Isto tako nije se mnogo naglašavao ni inferes za raseljavanjem prenaseljenih. Taj argumenat demanfovan je fime što je u isto vrijeme vođena politika da se poveća nafalifet.

Diskusija po pitanju vraćanja kolonija prenešena je na Druš#*vo naroda. Ono je trebalo da svojim autoritetom pokrije odrečni stav Engleske, koja je najneposrednije zainferesovana na riješenju pitanja, ne samo zafo što bi imala da najviše vrati Njemačkoj, nego i zato što se obnavljanjem njemačkog kolonijalnog carstva ima da obnovi situacija prije 1914. Kad se radi o aspiracijama manjih zemalja ne pojavljuje se tada još pitanje supremacije na moru. Ali, u odnosu između najvećih, kolonijalni prohtjevi završavaju uvijek s pitanjem ko će ostati gospodar svijelfa.

Zato šlo je njemački kolonijalni zahtjev bacio u sjenu sve ostale, stvorio se utisak kao da je kolonijalni problem engleskonjemačka stvar. Kolonijalni ratovi iz neposredne prošlosti i imperijalistička zavojevanja koja su u foku, pokazuju da je problem aktuelan na mnogo široj osnovi. Prilike svake pojedine zemlje, koja ima imperijalističke težnje, određuju kako će koja od njih ·da stavi svoj zahtjev. Poljska ga je stavila u najumerenijoj formi, izjavljujući da su i njoj pofrebne kolonie, ali nije konkretizirala zahtjev. To nije razlog da se polcijeni njegov značaj. Ko se osjeća dovoljno jak i ima zgodnu polaznu bazu, prelazi odmah na djelo, «da silom uzme što mu je polrebno. | pošto je io jedini način da se ostvare zahljevi, onda je sve, počevši od diplomatskih razgovora, priprema za odlučnu borbu.

Pošto je svijet već razdijeljen, feoreiski su moguća dva načina ·da se izvrši ponovna raspodjjela kolonija: rat ili sporazum. Može li se preiposlavifi i ovaj drugi slučaj? Zapravo, njega ne freba isključiti, ali to bi bio više faktički polez učinjen s namjerom da se izbjegne neka napefla siluacija iz koje bi mogao da se izleže rat. Dok se fo još nekako može zamisliti, apsolulno je isključeno da ova raspodjela bude fakva, da onaj koji iraži bude zadovoljen. Dalo bi mu se nešto, ali sigurno nijedna od onih kolonija koja je sfrafeški vrlo važna ili u kojoj se nalaze izvori koje rijefke sirovine. A samo ovakve kolonije su od većeg značaja. S druge strane i kad ne bi bio zadovoljen, onaj kome se daje prihvalio bi svaku 'koloniju, jer se svaka može iskoristiti da se poslije daljeg pripremanja ponovo stavi zahtjev za kolonijama, samo širi i odlučniji. Prema tome, nijedna sporazumna raspodjela neće biti definitivna,

o9*