Naša stvarnost

130 BRANKO SEDMAK

zemlje u nevolju iz koje su se one morale spasavali na način kako su znale. Specijalno otavski ugovori 1932 imali su teške posljedice za čitav svijet.

Sa engleske strane odgovara se da su sve mjere zašlite ostale u granicama carinske politike, a nije zavedena ni kontrola izvoza i uvoza, ni konfrola deviznog promefa. A fek ove mjere prefstavljaju pofpuno ofstupanje od meloda međunarodne razmjene i onemogućuju je golovo polpuno. Dirigovanjem uvoza i izvoza pojačan je jednosfran razvoj privrede, jer je na prvo mjesto stavljeno naoružanje. Jednosfranost razvoja nosi u sebi nove poleškoće za privredu.

Diskusija po pitanju sirovina veže se fako neposredno za pianje izvoza i uvoza. S njemačke strane isliče se da kolonijalni posjed, zato što je pod političkom upravom mefropole, može da se rezerviše za izvoz robe na račun drugih zemalja. Kad bi se dobile kolonije bio bi bar ublažen problem tržišta. Prije rata pošfovao se je princip ofvorenih vrata u kolonijama po kom su i «druge zemlje mogle da se u njima privredno angažuju. Poslije rata ovaj princip je gažen i sada definifivno odbačen.

Sa engleske sfrane odgovaraju da se najveći dio svjetske #rgovine odvija između samih mefropola i to još i danas kad se svijet foliko ekonomski pocijepao. Kolonije nisu sposobne da prime dovoljno veliku količinu robe za čijim se izvozom osjeća 'potreba, tako da uvijek ostaje neriješeno pitanje vanjskog fržišta. Kolonije najmanje mogu da prime kvalitelne proizvode, a ove najviše froše indusirijski najrazvijenije zemlje. Njemačka najviše izvozi u Englesku i Sjedinjene Države i obralno. Ako bi, dobivši kolonije, ona počela da pojačava uvoz iz njih, za foliko bi manje uvozila iz zemalja sa kojima dosada frguje. Na taj način i ove bi zemlje počele da manje uvoze iz Njemačke, tako da se ne bi riješio problem deviza nego još pogoršao. Kad bi ih primala manje, ne bi se oslobodio jedan dio za uvoz izvjesnih artikala iz stranog svijeta koje sada ne uvozi.

Kao što freba da osigura veći izvoz robe iz melfropole, tako kolonija treba da pruži veću bezbednost izvozu njezinog kapifala. Međunarodni izvoz kapitala ostao je u najdubljoj krizi. in-dustrijski kapital i kad ostvaruje u inostranstvu dobit ne može da je izveze zbog ograničenja deviznog promela. Prema tome, zemlja koja izvozi kapital praktično ga gubi ili mora pristati da mjesto ·dobiti u novcu uveze kakvu bilo robu. Tako se s njemačke strane ·opravdava zahljev. S engleske se Ivrdi da Njemačka nema uopšte pofrebe za izvozom kapitala, misleći pri fom na novčani oblik. “Odgovara se da bi se izvozila sredstva za proizvodnju isto onako kao što bi se proširivala proizvodnja kada bi feritorij bio proširen. Engleski odgovor na ovo je da tu fek i počinje problem. Jer, investiranje vezano je na prirodne preiposlavke. Pa sve kad su one i odlične fraje vrlo dugo vremena dok se kolonija osposobi da proizvodi prema potrebama melropole. Prije nego što počne da «daje rezulfate, kolonija zahtjeva žrtve i mjesto da se od nje oče-