Naša stvarnost

KOLONIJALNO PITANJE 129

Tim, prvensiveno ekonomsko, i zalo je bilo polrebno napravili ovu digresiju u oblast privrednih problema, da bi se pokazalo zašlo je ono dobilo svoju sadašnju fizionomiju.

Aularkija je u principu apsoluini monopol samo u tom pogledu što je sve šlo se nalazi u granicama jedne zemlje pod konirolom kapitala fe zemlje. Ali dok ima područja koje ona nije zahvalila u fom pogledu nije apsolutan monopol.

Kad je prije par godina Njemačka pokrenula pitanje kolonija razvila se je bila diskusija po novinama i časopisima o opravdanosli njezinih zahtjeva. Na jednoj sfrani poslavljena je feza, koja bi se mogla nazvafi engleskom, da se ekonomske pofrebe mogu zadovoljiti i na drugi način, a da nije potrebno da se vrši ponovna podjela kolonija. Druga, njemačka, da samo fa podjela donosi riješenje ekonomskih problema. Daćemo kralak rezime fe diskusije da bi fako u jačem svjetlu pokazali kako žeslina kolonijalnog pifanja stvarno izvire iz ekonomske siluacije u kojoj se nalazi svije.

U centru diskusije stoje sirovine. S njemačke sirane polaze od izraza engleskog minisfra Sajmona, koji je čilav svijet po pitanju kolonija razdijelio na one koji imaju i one koji nemaju („Haves” „Havenošs”). Postavljajući zahtjev da im se vrate kolonije, oni fvrde da bi tim riješili svoje pitanje sirovina. Kolonija bi privredno bila sastavni dio mefropole. U nju bi olišao jedan dio suvišne· radne snage, zemljište bi se eksploalisalo za gajenje biljaka koje zbog klimatskih prilika ne uspijevaju u meifropoli. Ekonomskopolitički kolonija bi bila pod istim režimom dirigovanja, kao i u melropoli, a imala bi isti monefarni sistem. Uvozeći više sirovina bez deviza oslobodio bi se jedan iznos za kupovanja u sfranom. svijetu.

Sa engleske strane ističe se da ni prije rata Njemačka nije mnogo uvozila sirovina iz kolonija, zato što su nalazišta vrlo siromašna. Klimatske prilike nisu za naseljavanje, pa prema fome nema mogućnosfi ni da se naročito podigne kapacilet poljoprivredne proizvodnje. Engleska posjeduje pola svijeta, pa ipak mora izvjesne sirovine da uvozi iz zemalja izvan imperije. Po engleskom shvaćanju uopšle ne postoji problem sirovina, nego problem međunarodne razmjene. Da se ona vrši bez smefnji, kao što se vršila prije rala, onda bi svaka zemlja mogla da razmjenom nabavi sirovine koje hoće i odakle hoće. Ako je to postalo nemoguće. zbog sloma svjelskog fržišta, onda je logično da se fraži način obnove međunarodne frgovine. Gazeći sve dublje u autrakiju, potencira se nevolja zbog koje je iskrslo pitanje sirovina. Kad bi se poslije ponovne podjele kolonija one počele iskorišćavati kao šira podloga autarkijske polilike, onda ne bi bilo riješeno pitanje sirovina, a bilo bi još feže vrafiti se na politiku življe međunarodne frgovine. |

Tako je diskusija načela i pitanje ko je odgovoran za aularkijsku praksu. S njemačke strane ističu da su Engleska i Francuska najprije zafvorile svoje kolonijalno carstvo i tako gurnule druge:

%