Naša stvarnost

128 BRANKO SEDMAK

imala za osnovu čilav svijet i radila za njega. Oni su privremeni i nepolpuni, a sam način na koji se posližu pokazuje unaprijed gdje im je granica. Kad ponovo iskrsne pitanje koje je ona bila riješila, postaviće se ono oširije. Jer kad nestane drveta obnavlja se pitanje fekstilnih sirovina i pojavljuju nove polrebe.

Eto to je razlog zašto oslvarivanje aufarkije nailazi na nove i sve veće zapreke. Njezini uspjesi ujedno su i neuspjesi i zato se ona oslvaruje uz lrzavice. Takva, aularkija je samodovoljnost onoga koji nema i freba da se zadovolji s onim što ima, a nije zadovoljenost onog koji ima, pa nema šta da želi.

Samodovoljnost se može preislaviti kao idealno stanje privredne nezavisnosli jedne zemlje. U praksi ona se pokazala neizvedivom, a negalivni rezultali koje je dala učinili su da je oglase politikom iz nužde. Nužda vrši frajno pritisak da se nađe izlaz iz fakve siluacije. | tako aularkija postaje komplikovan problem pun profivriječnosfi.

Prvo, ona je fežnja za samodovoljnošću iz nužde. Posmalrana, fako, izgleda kao da ona vodi kidanju međunarodnih privrednih. i političkih odnosa, a tim samim i kulturnih. Takva, ona se ne osvrće na svjelsko Tržište i ne trudi se da ga obnovi. Nasuproš privrednom infernacionalizmu epohe liberalizma, aularkija bi bila vrhunac privredne izolacije svake pojedine zemlje. Tim bi se konzekvenino završilo kidanje veza koje je počelo u nevinom izgledu sa zavođenjem carina.

Drugo, ona nije samo fo nego i najgrublji prolest profiv toga. Prirodu toga prolesta lako je vidjeti ako se polsjelimo na svrhu carina. One su zavedene da se izvjesna područja izoluju i monopolišu za kapital jedne zemlje. Ako je s tim nastala žurba da se monopoliše što više područja u obliku kolonijalnog carstva, aularkija, kao krajnja konzekvenca carinske izolacije, mora imati i jače izraženu fežnju da se oslvari na što širem području. Potpuno. aularkičan je samo čilav svijet kao cijelina. Na jedan specifičan način auflarkija je bila ostvarena pod režimom slobodne trgovine, gdje su sve zemlje bile samo djelovi cjeline koja se održavala putem razmjene. Kad fi djelovi hoće da imaju sve što ima cjelina, oni moraju imali težnju da od te cjeline odvoje za sebe što više. Principu samodovoljnosfi u datim granicama pridružuje se odmah zahljev da se granice prošire. Pošto je svije} podijeljen, granice se mogu razmaknuli samo ako se drugome suze. Pošto niko ne pristaje na fo dobrovoljno, preostaje samo jedno sredsivo, ral.

I zato, po toj istoj logici, autarkija je mirna izolovanost koja u sebi nosi borbenu ekspanziju. Mobilisanje svih privrednih snaga zemlje pod aularkijom podređeno je fom cilju ekspanzije. S tim ona dobija svoje puno islorisko značenje. Ona je apsolulni monopol nad privrednim područjem jedne zemlje, njezinom kapitalu. Ako lfakav monopol ima fežnju da se dopuni i u fu svrhu posfavlja kolonijalni zahtjev, onda bi se i novo kolonijalno carstvo ostvarivalo u smislu apsolufnog monopola.

Kolonijalno pitanje izgleda političko pitanje. Ono je, među-

O OJ JA O a O a 0