Naša stvarnost

POPLAVA

Nabujala ove godine Tisa slrahovilo. Kako je počela u februaru, kad se javilo prvo leto, pa se snegovi otopili i poftekli nagibom kroz ravnicu, nije se nikako zausfavljala. Priticala, gušila se, urlala u koritu dok je mogla, pa kad se jednog dana zahukta kroz provale na nasipima, preko rampi i vrbinih snopova„ džakova peska i kolaca, ne zauslavi je niko. Ljutovo je u vodi odavna. Ne gaze njegov pesak umorne noge pešačke, kad posle dugog hoda prelaze skelu na njegovoj rampi. Po gde koji domaći čamac, koji jako polseća na seljačko korito, nesigurno nosi na leđima smušene „pašaše”, koji dugim čakljama vade iz zemlje repu i kelerabu koje pod vodom bujaju izgleda kao da mrfvacadavljenika fraže. Sad kad prolaze brodovi, falasi dospevaju do kopna mali i umorni, jedva podloču dolmu na hataru, a ipak sa one druge slrane nasipa zalreperi srce svima: hoće li i ovde prova– lifi. Kod Pefrovog Sela je čuda načinila, na Taroškoj rampi nema više čuvara. Čuvaju je kiša i velar, a ona se nesmetano šepuri po selu i oko kuća klokoće kao živa. Izgleda da jedino neće na gospodu, jer nit je Grad potopila, niti je Pelrovićevom spahiluku što. Kao da ga, valjda, sami bog čuva?

Kod Pelrovićevih vrbaka još skela radi. Čudo, svakako, ali njima izgleda skoro ništa neće biti. A kako je sad već i kraj povodnja, lo neće morali ni da se sele ove godine u varoš. Osla– će cele godine na spahiluku, kao uprkos skeledžijama na njihovom prilazu i celoj biroškoj fevabiji u spahijskom selu. Na sve strane je Tisa pokidala pajvane na skelama, samo ovde nije ni dirnula ćuprije za pristajanje i kolje. Kao da za ovu „prugu” ne važi ništa na svelu. Tako, sada, ko hoće u Bačku, bilo da je iz Grada, ili iz Rita ili iz Brega, mora ovamo. Šla će? Kuda bi na drugom meslu silnu vodu prešao, kad drugog broda nema? Zato tu sad skeledžije udvojenom snagom rade i danju i noću, drvene pomoćnice su se islanjile do srži, a gvozdeni konopac na čekrku samo pišti pod ferelom malice i pretovarene čamčine. ! žu će Pelrovićevi zaraditi. Kome zlo — njima uvek dobro. Ljudi kukaju i zaliljak češu, oni ruke frljaju. Taksa nije velika, ali pada kao da je iz neba; ovaj dinar, onaj dva, pa se lepo kupi novac na novac. Samo od ove skele plaliče stari Petrović opšlinski prirez za ovu godinu.

_ Sumračje. Skela puna kao svaki put kad se oliskuje od bačke slrane uveče: vraćaju se seljaci kući. Kola prazna, konji pognutih glava oznojeni i prašnjavi. Dižu duboko i glasno i ržU.

USORA