Naša stvarnost

OMLADINSKI POKRET 141

naroda, jednom rečju za principe izražene u deklaraciji prava. čoveka i građanina, za principe Velike francuske revolucije. Po svojoj drušivenoj suštini fo su bili, kao što je opšle poznato i uivrđeno, pokreti koji su i ideološkii svojomborbom izražavali fežnje i inferese mlade građanske klase u pojedinim. zemljama. Činjenica da su opšti narodni pokreli u fo vreme bili još dosta slabi, kao i činjenica da su mladi sinovi građanske klase bili najprosvećeniji sloj drušiva toga doba, omogućili su im da, kroz svoje pokrefe, kao pokrete najdoslednijih i najradikalnijih. boraca za fežnje braistva, slobode i jednakosti, izraze najreljefnije i najčistije progresivna drušivena sfremljenja svoga doba. Takvi po svojoj drušivenoj sadržini fi su pokreti bili omladinski po fome šlo su im nosioci bili mladi ljudi — u prvom redu školovana inteligencija. Ako sada prafimo, od 1848 godine do sveiskog rafa 19141918, kroz istoriju pojedinih zemalja Evrope, frenutke u kojima su se javljali, dejstvovali i nestajali najpoznafiji omladinski pokreti. uverićemo se da su oni, po svojoj drušivenoj sadržini i infenzifefu, po svome značaju, bili uvek najvažniji onda kada narodni pokrefi. nisu još sami dovoljno jasno ocrfali svoje težnje i svoju borbu. Čim se je negde dogodilo drugačije, — čim su se javili formirani, ideološki čisti, snažni klasni i narodni pokrefi, oni su preuzimali borbu za sve što je u fom frenufku bilo progresivno, pa i za oneisle fežnje za koje su se, — u koliko do njihovog oslivarenja nije došlo, — zalagali omladinski pokrefi u foj zemlji. Primeri Omladinskih pokreta u Nemačkoj 1848, zatim npr. Studeniskog pokreta u Rusiji 1902—1904, i istorija fih pokreta do revolucije 1848 u Nemačkoj, do revolucije 1905 u Rusiji, to najbolje mogu da ilu-· struju. Oni dokazuju da su omladinski pokreli prošlosti bili, po svojoj sadržini, pokreti koji su izražavali fežnju jedne fada na-· predne drušivene klase, opšte fežnje te klase, koje su, isforiske u onome doslednom obliku kako su od omladinaca bile formulisane, prelazile kasnije, u svemu onome šfo je u njima. ostalo naprednog i neizvojevanog, na velike društvene pokrele masa. Sa naslajanjem fakvih pokreta počinje da nestaje omladinskih pokreta u onome smislu kakve smo ih do sada videli.

Zaista, u nekim zemljama ranije, u nekim kasnije, ovaj se je proces fako odigrao i završio uglavnom sa počefjkom Svefskoga rafa 1914 godine. U Evropi, od 1914—1930/31 nema omladine ni njenih pokreta kao nekog specijalno zaključenog činioca, a naročilo ih nema u onome slfarom smislu, u smislu omladinskih pokrela iz 1848 i sl. Ali zafo, odmah posle izbijanja velike krize, pitanje omladine dolazi na dnevni red: dolazi do formiranja omladinskog pokreta, do mnogih omladinskih akcija, jednom rečju do jednog još neviđenog porasla i proširenja aktivnosti same omladine. Mladi naraštaj današnjice sve više ulazi u društvena zbivanja u svelu, i fo slvarno na slrani progresivnih snaga. Sada međufim, sadržaj fe njegove borbe i njegovih pokrelfta posflaje drugačiji. Svelska kriza je iz osnova izmenila.