Naša stvarnost

142 IVO I. RIBAR

drušiveni položaj omladine: ona je od omladinaca sivorila jedan poseban, zajedničkim inferesima i sudbinom povezan društveni sloj, sloj koji postoji pored raznolike dosadašnje — buduće društvene pripadnosti i ideološkog opredeljenja pojedinih delova omladine. Svelska kriza sivorila je za sve mlade, zato što su mladi, nove feškoće u životu, pri radu, učenju, nove neizvesnosti koje postoje pored onih opštih uslova koje pojedini omladinci imaju kao pripadnici pojedinih društvenih klasa i slojeve, i koje zafo vezuje sve mlade i izjednačuju njihov položaj. Takvo postavljanje problema omladine je danas neosporna i jedna od najvažnijih socijalnih posledica krize: fakvo postavljanje ovoga problema prirodno i uslovljava razvoj današnje omladinske borbe i omladinskih pokrefa. Por e d aktivnosti koju će razvijati uopšte, kao svesni pripadnici jednog društvenog reda i jedne određene ideologije, omladinci moraju dakle, u prvom redu, danas, da pođu pufem zajedničkih nastojanja svih mladih za oslvarenje zajedničkih im fežnji. Primeri današnjih omladinskih pokreta — u Francuskoj, u Belgiji, u Engleskoj, Americi itd. jasno dokazuju da se omladinska akcija danas osivaruje saradnjom svih omladinaca, bez obzira na društveno poreklo i ideološki stav, a u borbi za omladinska prava i inferese, onako kako ih je postavio današnji položaj omladine pred sve mlade. Omladinski pokrelhi današnjice, jednom re čju, izražavaju specifično omladinske fežnje i nastojanja, — fežnje i nastojanja koja su određena novim položajem omladine kao posebnog sloja.

Kada se lako postavi pitanje — a, ako hoćemo da vodimo računa o sociološkim i istforiskim činjenicama ono se može samo lako poslavilfi — jasno je da je sadržina današnjih omladinskih pokrehfa, baš zato što je diktovana jednim specilično novim položajem, specifično nova, i različifa od društvene sadržine i značaja omladinskih pokrefla prošlosti, kada o poslojanju problema omladine u današnjem smislu nije moglo bifi ni reči. Omladinski pokrefi, onakvi kakvi se oni danas javljaju, nemaju svojih istoriskih prethodnika. Nosiocima i naslednicima svega onoga što je, kao progresivno i neizvojevano ostalo od programa omladinskih pokrefa prošlosti ne mogu prema fome biti današnji pokreti omladine, već pokreti onih društvenih snaga koje i jesu, istoriski, naslednicima svega naprednog u islforiji čovečansiva. Hfefi danas omladinskim akcijama i pokrelima dafi karakfer koji oni nemaju i ne mogu imati znači objektivno omefaki i pravilan tok njihovoga rada i mutiti svest onima koji su pozvani da budu nosiocima najboljih tradicija omladinskih borbi prošlosti.

[Žato je i jasno da pokušaji, kakvi su se javili kod nas, a koji su, npr. proglašavali današnju omladinu jedinim i pravim naslednikom fežnji pokreta kao što su bili „Mlada Bosna” ili „Ujedinjena omladina srpska”, počivaju samo na neshvafanju osnovnih razlika između položaja i pokreta omladine u prošlocfi i danas. „Mlada Bosna” i „Ujedinjena omladina srpska” su, u svojoj sušlini, tipični pokreti mladih, i zato najradikalnijih prefstavnika određenih dru-