Naša stvarnost

OMLADINSKI POKRET 143

štvenih slojeva kao celina: današnji omladinski pokret to nije, jer on izražava fežnje omladinaca, bez obzira na njihovu pripadnost pojedinim društvenim slojevima. Zato je on specifično nov i ne može bifi naslednikom „Mlade Bosne” ı „Ujedinjene omladine srpske”. Naslednikom svega naprednog iz njihovih fežnji danas jeste i može biti samo onaj društveni pokret koji je zato istoriski pozvan: onaj pokret koji je po svojoj sušlini naslednik i branilac svega progresivnog, a koji ako kao takav u vreme „Mlade Bosne” nisu mogla danas sivamo postoji: i, zajedno s njim (posredno) njegova omladina. |

Ako se uoči ova razlika između omladinskih pokreta u prošlosti i sadašnjici, razlika koja se zasniva na različitom društvenom položaju omladine nekad i danas, moraju se odmah objasniti i neka druga pitanja koja, naročito u očima samih omladinaca, još uvek zamagljuju pravi smisao i karakler njihovih organizacija, pokreta i akcija. Postoji još uvek naime, prilično tvrdo ukorenjeno — iako sve ređe izraženo — gledište o sličnosti između drušftvenih pokrefa, kao što je npr. pokret Narodnog fronta, i omladinskih pokreta. | ovo gledište femelji se na nerazumevanju izmena u položaju omladine, na shvatanju omladinskog pitanja danas samo kao pitanja položaja mladih delova pojedinih drušivenih slojeva,

Jer, ako pokret Narodnog fronta stvarno znači — a fo je opšte priznato — akcioni savez pojedinih drušlvenih klasa i slojeva, ostvaren preko saveza njihovih političkih pretstavnika — stranaka

i organizacija fih klasa i slojeva, jasno je da je fo nešto potpuno različito od omladinskog pokreta. Omladinski pokret jeste jedan oblik zajedničkog fronta, saradnje različitih grupa i organizacija omladine, — ali on nije i ne može bili savez mladih prtistavnika inferesa i fežnji pojedinih društvenih slojeva. Uostalom, u klasičnoj zemlji Narodnog fronta, Francuskoj, nikada nije postavljeno pitanje Omladinskog nar. fronta, već samo omladinskog pokreta koji ima svoje, specifične puteve naslajanja. Sfranke i organizacije posebnih društvenih slojeva preislavnici su i inferesa mladih pripadnika fih slojeva: organizacije i pokreti omladine prelstavnici su posebnih interesa mladih kao takvih.

Ova zabluda, a i neke slične, mogu se objasniti donekle i površnom sličnošću šema po kojima nastaju ova dva pokreta, i činjenicom da ni Narodni front ni Omladinski pokret nigde ne stvaraju svoje posebne, nove ideolooije. Ovo poslednje je naročilo važno, i kada se znaju društveni koreni ideologija i činjenica da svojim učešćem u Narodnom fron{iu s jedne, kao i ua pokretima omladine s druge strane pripadnici društvenih klasa ne mogu slvarali nove ideologije, tim je čudnovaftije govoriti o „ideologiji” omladine, kao što se u poslednje vreme kod nas čulo, specijalno na jednom predavanju g-đe Milice Topalović. Problem poslanka ideologije je bar prilično jasan, a pilanje ideologija u današnjem društvu konačno poslavljeno: i zato nije i ne može biti moguša nikakva ideologija tamo gde postoji, radi specijalnih