Naša stvarnost

BALADA O JEDNOM DETETU

1.

Sunce već sija

I trava klija

A lek je mesec mari, O, sunce blago, Sunce drago

Obasjaj i moj kvar!

Padni na kuće,

Na umiruće

Kroz prozor oblepljen, Moj kvar je tužan, Moj kvari je ružan

| bedom omeđen.

Obasjaj decu,

Plol,

Poljanu —

Zagrej nam svaki krov, Pozdravi ljude

Koji žude

Da slvore živo nov.

2.

Čujle baladu!

U crnom gradu

Došlo je dele na svel, Očiju sivih,

Udova krivih

Jezivi ljudski cvel,

Pak'o je prošlo Dok je došlo Kroz krv

! gnoj

Na dan, Zgrbijeno,

Svelo,

Kroz plač je klelo Sudbinu uzaman.

Pred prozorima, ·

Na konopima,

Tuđ se sušio veš.

Ko pauk da mu sivu srž siše,

Taj shrašni cvet je sve više i više Ličio na — leš.

4.

Doćiće — slani Bolji dani,

Čvrsi je vremena hod. Beda boli

AF duša voli

Ljubavi svoje plod.

Majka je bdila, Očaj je skrila,

i opel pošla na rad. Slabi se boje,

Ali nas roje Pobedićemo glad.

Prala je,

Mela,

Olpaiške jela,

Po ceo dugi dan. Olac iz grada Slomljenih nada Vračo se umoran.

14.

}h on i ona Pogrebnih zvona Već slufili su zvuk. Bila je grobna

Ta memla sobna, Smrl je napela luk.

10