Naša stvarnost

150 ALEKSANDAR VUČGĆ

nimljive distrakcije poslane nova umefnosi. Tehnika koja je imala da posluži u društveno reakcionarne svrhe, uspela je i preko kinemalografa da sivori niz novih mogućnosti za borbu proliv eksploalacije. Kapitalizam je bio svesan loga. Mnogobrojni su pulevi koji su kinematograf odvlačili pogrešnim pravcima, bilo šlo se on silom uključivao u već oprobane umeiničke forme koje mu nisu odgovarale, bilo što se vešto manipulisalo sa senlimenfalnošću, jevfinom romanfikom, avanlurističkim duhom gledalaca, ukratko, sa najpovršnijim težnjama jedne još nedovoljno izrađene publike. Tako, jedno za drugim, vidimo kako se rađa i umire pozorišni kinemalogralf, pikluralni kinemalograf, literarni kinematograf, a zalim, sa razvojem amerikanske filmske industrije, pojavljuje se sistem filmskih zvezda i niču svi oni sladunjavi i lažljivi oblozi koji se ljudima stavljaju na čelo, sva ona, iako diskrefna, ipak foliko surova pomrčina koja veje sa filmskih platna i koju ljudi zaboravljaju ili ne primećuju, kao što zaboravljaju i ne primećuju pomrčinu zamračenih filmskih sala.

Većina današnjih filmova deluje na publiku narkolično. To su filmovi sa fakozvanom uspavljujućomfiendencijom, Oni imaju za cilj da uspavaju čovekovu svest i da od njega sakriju stvarnost. Po svaku cenu hoće da nam se dokaže da je dovoljno da jedan mladić ili devojka budu poslušni, lepo vaspišani i u izvesnoj meri promućurni, pa da mogu, sa sigurnošću u uspeh, da se upusle u najfeže poduhvale. Hoće da nam se dokaže da svaki mladić i svaka devojka mogu sve da pokušaju, sve da preduzmu i u svemu da uspeju. Treba čovek samo da hoće, bez obzira na objektivne uslove pod kojima živi, i sve će mu poći glatko u živolu: vrata uspeha biće mu širom oivorena. Na faj se način stvara opaka iluzija o lakoći uspeha koji zavisi samo od toga da li će čovek prisfali da u skladu sa poretkom feži za jednim malim ciljem koji vodi svojoj neizbežnoj nagradi: velikom bogaisivu, visokom društvenom položaju, porodičnoj sreći i slavi, Omladina je fako uvučena u jedan ambient lažnog heroizma. Postoje, istina, razne nezgode u živolu. Ljude mogu da zadese raznovrsne nesreće: poplave, požari, zemljofresi; na njih mogu da se svale bolesti i beda; njihov rad može da bude eksploalisan, i fo najčešće kroz ceo život eksploalisan; mogu da besne ratovi, pokolji, crne reakcije, ali će oni ipak, budu li samo poslušni, istrajni i imaju li malo lepše lice i malo jače mišiće, dospefi da postanu poslovođe u jednoj velikoj firmi, zetovi velikih bankara, Rokfeleri, Zaharovi, ili poćerke bogatih grofova. Oko njih će se rušiti bregovi i zidovi kuća, padaće granate, puzaće beda, olrovne zmije i kužni bolesnici, ali će oni ipak, budu li samo malo odvažni, malo istrajni i naravno lepi, izići kao pobednici; možda sa zavijenom rukom ili okrvavljenim čelom, ali ipak zdravi i čitavi; prilično isprljani i izgužvani, ali ipak toliko. privlačni da mogu na kraju filma, posle svih muka, da poljube devojku ili da uđu u svoj dom, gde ih čeka uvek ozarena