Naša stvarnost

80 · DANAŠNJICA

uzimaju vrlo ozbiljno. Za sto hiljada najbogatijih Engleza Bog i Mamon su jedno isto lice. Mamonov apetit je ograničen saznanjem da je pošfenje najbolja valuta. Bog je dobrota, pravda, ljubav, milosrdđe i pet od sto dobro uloženog kapitala...” Engleska je jedna od ono nekoliko zemalja na svetu koje dozvoljavaju da državna zastava može služiti u frgovačke svrhe kao reklama. Čak i kraljevski nakit vuče inferes. Ako hoćele da ga razgledale u Taueru, morale platiti šesf penija (šest dinara).

„Šest dana Englez obožava Englesku banku, a sedmi dan Englesku crkvu”, jedna je od poznalih poslovica o poslovnoj Engleskoj. Ono što bi bilo čudno za druge moderne nacije, Engleska ima svoju nacionalnu crku, „Osirvljansku religiju”, koja služi samo jednom narodu. Ona je krupna činjenica u moralnom živolu. Standard javnog živola najviši na svelu je u Engleskoj. Čast i idealizam igraju foliko ulogu u političkom živolu da ih nepoverljivi stranac feško može da razume. Čast i idealizam dolaze kao neko pravilo, naravno, iz praktičnih interesa.

Vladajuća klasa ima mnogo sredstava za održanje svoje vlasli. Tako posloji Admiralitet, koji je zakon za sebe. Tu je, dalje, Engleska banka. Elastičnost plemsiva, koje se stalno obnavlja krvlju običnih smrinih, takođe je važna činjenica. Tako i feliš „školske mašne” u „pablik skulima” (Gimnazija za bogafašku decu). Od 55 članova britanskog kabineta, ne manje nego šesnaestorica su bili u Ifonu, šestorica u Harovu, a sedamnaestorica u drugim „pablik skulima”. Kada je Baldvin fražio novog sekretara, on je jednostavno felefonirao sekretarijatu ministarstva fražeći jednog Harovijanca. To je bila jedina kvalifikacija koju je on fražio za novog sekreltara.

Štampa je fakođe moćno sredsivo za održanje vlasti. Džefri Dozn, urednik „Tajmsa” je sigurno jedan od deset najvažnijih ličnosli u Velikoj Britaniji.

Činovnišivo je kičma Engleske. Čak i kad bi i najobičniji liff-boj zauzimao položaj ministra finansija ili ministra rafa, stalno činovništvo bi svršavalo sav polreban posao.

ENGLESKE POLITIČKE PARTIJE

Poslednji izbori za engleski parlamenat održani su novembra 1935 god. U lo vreme ekonomska kriza znaino je popustila, ali ne svuda u svetlu podjednako. Najviše je poboljšanja bilo u onim zemljama u kojima je ono bilo najmanje poirebno (Engleska), a najmanje u onima u kojima je bila najpošfrebnije (Nemačka). Oluda slalnog zaoširavanja međunarodne situacije i pored popuštanja krize.

To poboljšanje ekonomskih prilika učinilo je da britanski kapitalizam ne pređe u ofanzivu proliv demokrafskih ustanova, odnosno radničkih ekonomskih i političkih organizacija. Istina u jeku krize engleska vlada je pokušala da ograniči pojedina prava čisto demokratskog karaklera, kao što je slučaj zabrana političke propagande: (pacifističke i anfikapitalističke) u vojsci, zabrana nošenja uniformi i ako dalje. Ali i pored poboljšanja ekonomske situacije engleska vlada je ipak pokušavala da snizi standard života narodnih masa, naročilo snižavanjem pomoći nezaposlenima. Ona je naišla na snažan olpor radničke klase. Čilav niz giganiskih pohoda gladnih na London, demonstracije u Južnom Velsu, Šefuldu i Birkenhedu bili su odgovor radničke klase. Ali ovu akciju nisu vodili ni fred-unioni ni laburistička partija. Voćstvo