Naša stvarnost

U ENGLESKOJ Sl

laburističke partlije nije čak dozvolilo narodnom pokreiu nezaposlenih radnika da se učlani u pariju. Taj bojkot! od slrane voćsiva tred-unicna i laburista imao je poraznih posledica. Radnici su na izbore 1935 izišli neujedinjeni i pocepani. Na rezuljat izbora ulicao je mnogo i vešfi manevar engleske vlade na polju spoljne politike. Baldvin, Anioni Idn i ser Samjuel Hor u borbi oko sankcija preisltavili su se kao veliki pobornici Drušiva naroda, sistema kolekiivne bezbednosti, a voćsivo laburista palo u klopku, odobrilo vladinu poliiiku, ne pokušavajući da raskrinka prave namere engleskih konzervalivaca. Izbori su bili izgubljeni. Ipak se radnička parlia znaino popravila prema situaciji u 1931 (ovoga pula dobila je zajedno sa ostalom opozicijom 44% glasova, ali zbog izbornog sistema konzervalivci su sebi obezbedili većinu od blizu 250 glasova).

Današnja engleska opozicija uglavnom se sasioji od laburističke parlije, nezavisne laburističke parlije, komunisličke parhHje i liberala ser Arčibalda Sinklera (Herbert Samjuel je propao na izborima 1935). Nezavisna laburistička parlija ima 4 poslanika, a vođa joj je Makslon, jedan od najboljih govornika u parlamenlu. Komunislička parlija je 1935 godine pomagala laburiste. Postavila je svega dva kandidata. Oni su dobili 13,655 glasova i 13.462 glasa od ukupnog broja upisanih glasača u oba sreza (90,514). Broj članova komunističke partije u celoj Engleskoj iznosi 12,500. Međšufim, u ova dva mala izborna okruga dobili su. 27.000 glasova. Opozicioni liberali oslatak su nekada velike liberalne parlije., Kao šio je poznato liberali su se pocepali 1931 na pilanju nacionalne vlade. Svi liberali osim Lojd Džordža ušli su u Makdonaldovu vladu. Posle je u opoziciju prešao Herbert Samjuel i šta njegova grupa pod voćstvom Arčibalda Sinklera uzima učešća u borbi proliv Čemberlenove vlade. Lojd Džordž sa svojim sinom, ćerkom i zelom, preislavlja u parlamentu grupu za sebe.

Ali gro opozicije sačinjava laburistička parllija. Ona nije jedinstvena politička partija. Ona se usivari sastoji od niza grupacija koje su se učlanile u parliju. To su pre svega lred-unioni, zalim kooperacije, bivša socijilislička liga ser Staforda Kripsa (prestala je da funkcioniše 1937 u lelo) i još neke manje grupe.

Pogledajmo kako se menjao odnos snaga u laburisličkoj partiji posle izbora 1935 godine, a naročilo bacimo pogled na pokušaje slvaranja jedinsivenog fronia u Engleskoj. Pobornici jedinstva ovako su objašnjavali svoj program: Engleski radnički pokret nalazi se u opasnosti. U posleralnoj periodi. do 1930 godine zbog fabijanističke ideologije engleski radnički pokret nije bio u stanju da pravilno vodi bilku protiv kapitalizma. Od 1930 godine kapišalizam prelazi u konfraofanzivu. Voćsivo radničkog pokrela vodi faktiku popušlanja. A la laklika znači smrt radničkog pokrela, njegovo polpuno unišlenje. Zalo pristalice jedinstvenog fronia predlažu program za očuvanje demokralskih sloboda, koje nisu samo slobode radničke klase već i srednje

klase. Prva lačka fog programa je očuvanje mira, druga očuvanje demokralfije, a lreća borba za bolji standard živola.

Laburistička partija je odbila svaku ideju o jedinshvenom froniu. Ali kad je počelkom 1937 olpočela fakozvana kampanja za jedinsivo, poipomognufa radničkim masama, laburislička partija je promenila slav. Na svom poslednjem kongresu u izvršni odbor partije izabrana su dva vrlo aklivna člana kampanje

6