Naša stvarnost

82 DANAŠNJICA

za jedinstvo: ser Staford. Krips i. Harold. Laski, a tako islo izmenjeni su statuti stranke, fako da je uveden jedan demokratskiji način biranja voćstva stranke.

Poslednji spoljnopolitički događaji uticali su još jače na stvaranje jedinstva. „Rejnoldo Njus”, organ kooperativa, nedavno je uputio apel za jedinstvo svih demokrafskih elemenata, Herbert Morison, nekadašnji vođa desnog krila laburista, takođe se izjasnio za jedinstvo, a fako isto i pomoć Španiji učinila je mnogo da se dođe do zajedničkog sfava protiv konzervafivaca.

Tako stoji stvar s engleskom opozicijom. Pogledajmo vladinu većinu. Ma izborima još 1931 „nacionalna koalicija” sastojala se od radničkih disidenata {Makdonald, Snouden, Toms, prva dvojica su umrla, a Tomas je zbog lopovluka sa tajnama budžeta izgubio ministarski položaj), konzervalivaca i liberala sa ser Džon Saimonom. Ustvari većina „nacionale vlade” je većina konzervalivaca. „Radnički” preistavnici služe više kao ukras. Na izborima 1935 grupa „inacionalnih. laburista". bila je sasvim uništena. Oba Makdonalda i mlađi i stariji doživeli su strahovite poraze. Jednom rečju, može se reći da ova grupa više i ne postoji. Liberali s Džon Sajmonom su jači nego liberali u opoziciji. Ali se primećuje sve više fežnja da sadašnja „nacionalna vlada” dobije i formalno čisto konzervativno obeležje.

Unutar konzervativne partlije postoje podvajanja. Na desnici su krajnji konzervalivci lord Lojd, lord Lofijan, lord Ameri, a na levici „pacifistička” grupa lIdna, čiji je vođa stvarno bio pokojni Ostin Čemberlen. Nevil Čemberlen se priklonio više desnici i vodi politiku londonskog Sitia. Čerčil je blizak grupi Idna. Ali i jedno i drugo krilo konzervativaca vodi istu polifiku, u osnovi anfidemokratsku, samo dok je lIdn fo radio pod maskom, Čemberlen To čini sa oflvorenim kartama.

MEĐUMARODNI POLOŽAJ VELIKE BRITANIJE

Najozbiljniji privredni, suparnik Enoleske su S.A.D.„ koje danas u svelu zauzimaju prvo mesto. Između ostalog Engleska je i veliki dužnik Amerike. Ona ima obavezu plaćanja prema S.A.D. od 9 milijardi dinara godišnje, za 62 godine. Do rata je Engleska nesmetano gospodarila Južnom Amerikom. Tokom i posle rata američki kapital preoteo joj je značajne pozicije. Po pifanju nafte postoje sukobi između Engleske i S.A.D. Englesko-Holandski Rojal Deč i amerikanski Standard Ojl vode borbu za prevlasi. Njihovi se inferesi sukobljuju u Južnoj Americ}, Holandskoj Indoneziji, Iraku i na drugim meslima. Od 1929 pozicije Engleske su se unekoliko popravile.

Odnosi između Engleske i Japana su vrlo komplikovani. Japan prefstavlja opasnost, kako za engleske posede fako i za englesku frgovinu na Dalekom istoku, ali istovremeno i za S.A.D. i SSSR. Time se objašnjava kolebljiva politika Engleske prema Japanu.

Polilička ravnoteža koju je Engleska vodila pre svetskog rala nastavila se i posle njega, a izražava se na faj način šlo je nastojala da smanj ogromnu snagu Francuske i da istu ograniči pomaganjem drugih država koje su imale tu moć da parališu. Kao što je pre rata sklopila savez sa Francuskom, u bojazni od premoći Nemačke na konfinentu, tako je iz istih razloga oslabila taj savez posle rafa.