Naša stvarnost

U ENGLESKOJ 89

ciju protiv vođa pohoda gladnih. Pam Dat iznosi da je za prve dve i po godine svoje vladavine, dakle do lela 1934, „Nacionalna vlada” pohapsila 1900 ljudi, osudila 600 na ukupnu kaznu zalvora od 1,613 meseci i izrekla 850 novčanih kazni u ukupnoj sumi od 2.540 funfi. Većina ovih kazni i hapšenja olpada na voćsivo pohoda gladnih. ...

Komesari su zavili posao, a Donji dom je izglasao zakon o pasivnim oblastima i odredio im pomoć od 2 miliona funti. Međutim, Gornji dom je našao za shodno da izmeni ime ovog zakona. Umeslo Zakona o pasivnim oblastima, rešeno je da se zakon nazove o „specijalnim” oblastima.

DVA PREMA TRIDESET i ČETIRI

Opozicija je u parlamentu ošfro napala ovaj zakon. Suma od dva miliona funfi bila je pofpuno nedovoljna za spas pasivnih krajeva. Naročito se isticalo da je vlada dala frideset i čeliri miliona funfi kao pomoć raznim sekcijama kapitalisličke klase (veleposednicima, indusfrijalcima i vlasnicima brodogradilišta) baš u isto vreme.

Lojd Džordž je fom prilikom rekao:

„Doba čuda je prošlo. Ne može se narod nahraniti postavljanjem dva komesara i pet pofkomesara. Dva nova komesara upućena su na svoju nOvUu apostolsku dužnost s nešto malo džeparca da reše problem na koji bi trebalo utrošiti godišnje 100 miliona funti.”

Reči Lojda Džordža su se obistinile. Prošle su već fri godine od izglasavanja ovog zakona, a problem pasivnih krajeva nije bliže svom rešenju nego što je bio kad su komesari naimenovani. Ne samo da u fim krajevima nema nikakvog ekonomskog naprefka, već se ne vidi nikakav efektivan socijalan napredak.

ŠTA JE STVORILO ĐPASIVNE KRAJEVE

Sadašnji period masovne nezaposlenosti počeo je 1921. Najgore posledice osefile su se u glavnim britanskim indusirijama: ugalj, gvožđe i čelik. A pasivni krajevi su uglavnom bogati rudnicima uglja. | industrija gvožđa i čelika tu je bila jaka.

Pre sveiskog rafa u engleskoj industriji uglja nije se znalo za dugoročnu nezaposlenost. Sveisko iržište sve do 1913 neprekidno je fražilo engleski ugalj. Godine 1855 Engleska je izvozila 5,000.000 iona uglja, a 1913, 98,000.000 fona! izvoz uglja je sačinjavao 75% celokupnog engleskog izvoza. Ugalj je bio glavni izvozni artikal kojim su engleski kapitalisti plaćali uvezenu hranu i sirovine. Posle rata nastao je slom iz sledećih razloga:

1) Kriza u glavnim kapitalističkim zemljama.

2) Povećanje proizvodnje uglja u mnogim zemljama koje su ranije bile glavna britanska tržišta.

3) Sve ekonomičnije iskorišćavanje uglja i povećanje upotrebe nafte.

U naknadu, vlasnici engleskih rudnika fražili su smanjenje radničkih nadnica i produženje radnog dana. Oni su uspeli da namefnu svoje zahteve lokaulom 1926 godine. Uveden je radni dan od osam sati i izbačeno je na ulicu 100.000 rudara.

JESTE Li ČULI ZA „ROYALTVY”I

Težak položaj rudara pogomava i jedna fleudalna ustanova zvana „toyally”. Veleposednici oko rudnika zahtevaju da im vlasnici rudnika pla-