Naša stvarnost

96 DANAŠNJICA

engleskom jasnoćom Shakespeare govori o našoj misli kao odrazu, ogiedalu, objeklivnog svefa, i o ulozi književnika u drušivu.

Uspeo je da spoji dva književna toka koja su uporedo lekla od Choser-a do njega, da obradi ono što je bilno ljudsko; da govori jednostavnim rečnikom kao Tolstoj i da se uzdigne, ili padne ako hoćele, do bespomoćne palelike jednog Loireamona; da bude blizak čoveku kao niko ni pre ni posle njega. Sve lo u jednom dekoru koji mu je namelnulo vreme. Oslajući u svojoj sredini, on je prevazišao objeklivnošću, umeo je da izrazi suštasiveno ljudska osećanja svojih savremenika, gofovo plaslikom jednog Fidije.

U Shakespearovim komadima nosioci glavnih uloga nisu obični ljudi,

građani ili seljaci, ili zanatlije. Samo njegove „budale” ili „grobari” govore narodnim humorom i narodnom logikom. Još je lo uvek književnost viših klasa ili književnost o ioj klasi. Jelisavetino doba, poznafo kao puna razra-

đenosi drame, nosilo je u sebi svoju sopsivenu kritiku, i začelke jedne nove građanske književnosli u foj krilici. Ali je to doba ser Philip Sidney-eve „apologije poeziji”, koje je gledalo pozorište Chapman-a, Dekker-a, Massinger-a, Middlejon-a, Heywood-a, Beamoni-a i Fleicher-a, i drugih dramaličara. Još je fo uvek vreme paslorala i maskerala, sve dok nije došao pad monarhije (1649), i purilanski udar na dramsku književnosi. Godine 1659 done? je zakon da se politički i religiozni problemi ne mogu više iznosili na binu. A 1672 bile su propisane kazne za sve glumce. koji ne bi bili u službi plemića. Država je progonila pozorišta, i najrazvijenija grana engleske književnosti u io vreme počela je da izumire. Poezija, lirska, polilička, i alegorična nadživela je i dobila svog snažnog prešslavnika u Milionu, u njegovom revolfu, senilnom i staračkom, slepom i duboko religioznom, pred kraj života ovog u mladosii i slarosti pesnika, a političara u svom zrelom dobu. Millonovi eseji O obrazovanju, O crkvenoj disciplini, O slobodi, O slobodnom drušivu ideološki su fumčili, kao nekom vrstom programa, vreme purilanizma. Pravna i filozofska opravdanja je dao Hobbes u svojim fraktatima O slobodi i nužnosli i u svom Leviafhan-u. Teoriju o državi dao je u Elemenšs of Law, Philosophical Rudimenfis concerning Governmeni and Sociely. Ceo ovaj preokret donelo je stupanje građanske klase na društvenu pozornicu. Ono je unelo i dva nova faktora u englesku književnost i drušiveni živo}. Naime, novine, časopisi i roman. Do novembra 1665 u Engleskoj nije bilo još časopisa, ni novina, ni brošura, niti takozvanih novinarskih pisama. Tada se pojavio The Oxford Gazette, koji je nešlo docnije poslao The London Gazette. Kada je Deloe (čuven kao pisac Robinson-a Crusoe-a) olpočeo s književnim radom, on je fo olpočeo kao novinar i prevodilac s španskog i francuskog. 1719 Defoe piše svog Robinsona, ali jedno njegovo manje poznalo delo, no delo od izvanredne važnosti za poznavanje ladanje Engleske jede: Tour fhro fhe Whole Island of Great Britain. Steele i Addison, esejisli i novinari, radili su na časopisima The Tahžler (koji je bio najpopularniji časopis Tog vremena) i na The Speklaloru. Ovaj drugi je bio na višem lilerarnom

Cr ea ea

|