Naša stvarnost

SLOVO O PUBU IGOROVOM 117

vodili neprekidne bitke sa Mongolima. Zadržavši mongolsku najezdu na samom pragu Evrope, Rusija je spasla evropsku prosvećenost, ali njoj samoj nije bilo do prosvećenosti. Njena književnost se sakrila u manastire, gdje se prožimala crkvenim askežiskim duhom — gubeći svoje živoine korijene. Taj crkveni karakter stara ruska književnost sačuvala je vrlo dugo, čak i poslije stvaranja jake državne organizacije — Moskovskog kneževstva.

Razumljivo je da su u takvim prilikama svjetovna književna djela kijevskog perioda svestrano progonjena i zaklanjana. Stari rukopisi su propadali, a nanovo golovo nikako nisu ni prepisivani. Roliko je dragocenih književnih spomenika propalo s tog razloga! »Slovo o puku Igorovom« spasio je sami slučaj.

Pisac »Slova« ostao je do dandanas nepoznat. Bio je to pjesnik kneza Svjažtoslava, kako je sam za sebe rekao, i pjesnički potomak pjesnika Bojana, »slavuja starog vremena«, koji je, kada je htio da pjeva, puštao »deset sokolova na jažo labudova«.

»No Bojan, braćo,

Nije deset sokolova

Puštao na jafio labudova,

No je svoje igrave prste

Polago na žive strune —

Da iz njih samih slava ? PBineževima zazvoni.«

Poema »Slovo o puku Igorovom« opjeva heroizam ruskog naroda u borbi za odbranu svoje domovine, u neravnoj i teškoj borbi protiv neprijašelja koji su navaljivali sa sviju sfrana. Pinez Igor, sin kneza Svjatoslava, pogledao je na svijetlo sunce i vidio da je sa njega pala tama po svoj njegovoj vojsci. I Igor je rekao svojoj družini: braćo i družino, bolje nam je poginuži no u ropstvu živježi, pojašimo svoje brze konje da vidimo plavi Don.

»Hoću, reko je, da slomim koplje na kraju polja poloveckog

s vama Rusićil

Hoću da glavu svoju položim

il da iz šlema pijem vode sa Donal

Igoru se pridružio i njegov brat Vsevolod, čiji su konji već bili gotovi, »osedlani u Bursku za vremena« — a čiji su Fuurjani, poznati vitezovi, u frubama povijani, pod šlemovima ljuljuškani, s vrha koplja hranjeni, već izoštrili britke sablje i sami skaču kao sivi vukovi u polju — traže sebi časti a knjazu slave! Vojske su stigle na polja zemlje polovecke, tamo se vodila krvava borba tri dana:

»Od jutarnjeg zraka do večernjeg,